I vrhunski je : , nisam nikad ni reko da nije.
Točno, ali kako nisi napisao nikakav reply nakon naših postova, shvatio sam da Bijeg nisi ni gledao. Moja greška.
Ali eto, sad smo to raščistili.
One Under the Sun (2017)
Ja sam budala. Umjesto da odem spavati, igrati nešto ili šitpostati u ME temi na nekim sajtovima, ja idem gledati ovo sranje koje je, u trenutku kad sam ga skidao, imalo ocjenu 7.5/10. Prvih 5 minuta sam šutio, ali nakon 10 sam morao pauzirati i baciti pogled na internet da vidim je li ovo neka zajebancija ili šta, jer nemoguće je da ovakvo govno ima ocjenu 7.5/10. Glavna glumica je Indijka, pa je moguće da su njeni zemljaci šit-votali na IMDB-u; znamo dobro da indijski filmovi uglavnom imaju visoke ocjene iz samo njima znanih razloga. Gori su od Poljaka i Brazilaca koji obavezno uz svoja imena na internetu moraju staviti PL ili BR da nebi slučano zaboravili odakle su.
Uglavnom, glavni ženski lik oko kojeg se vrti radnja filma, Kathryn, ali ne Janeway, je Indijka, muž joj je tipični Amer, a kćer očita Židovkinja, što se vidi po čelu i nosu. Ona, zajedno sa četvero kolega od kojih nitko nezna pričati engleski kako treba, kreće na misiju prema Marsu, dok joj jadna kćer umire od raka. Naravno da put dugo traje i naravno da svoju kćer neće dugo vidjeti, ali ova mora biti bolesna jer kakav bi to moderni SF bio ako glavnog lika ne prati neka obiteljska tragedija.
Prva stvar koju ćete, osim neuvjerljive glume, primjetiti jest loša kamera. Nedavno sam gledao The Room. Znate, ako ste ga gledali, kako je sniman - mala sobica, imamo dijalog između 2 lika, odjednom se otvaraju vrata i pojavljuje se novi lik, ''bok, hej bok, šta ima'' i vidiš kako svako stoji u svome kutu dok statična kamera snima njihov razgovor koji je tu samo zato da se popuni minutaža. Ne pretjerujem i ne lažem kada kažem da i u ovome filmu ima takvih scena.
Da skratim, iako joj kćer umire, nije ju dugo trebalo nagovarati da sjedne u tu raketu; cijeli taj srcedrapajući i nevjerojatno loš moment, plus press konferencija koja je snimana u dvorani dimenzije 10x10 m (ne serem), plus kmečanje onih koji su protiv misije jer Bog nam je rekao da moramo ostati na Zemlji (??) traje dobih 20 minuta nakon čega vidimo lansiranje rakete, pa njih kako su u nečemu što je nalik na svemirsku postaju Mir u orbiti Marsa (nisam znao da su svemirske postaje sposobne za takva putovanja, ali eto, učiš dok živiš), čija je unutrašnjost više nalik na zatvor iz filma Alien 3 nego na nešto što bi ljude trebalo sigurno prevesti na velikim udaljenostima, pa vidiš kako hodaju po površini planeta dobrih 15 sekundi nakon čega padaju na Zemlju i samo Kathryn preživi. I ima neke čudne sposobnosti. I više nije ljudsko biće kao takvo. I, naravno, nigdje nije objašnjeno zašto je to tako, i zašto je preživjela, i zašto nakon polovice filma vidi svoje mrtve kolege sa misije, i zašto frajer ima tenisice u karanteni
i svi oni flešbekovi koje vidimo nas samo dodatno zbunjuju, i sve bi to još donekle bilo gledljivo da nekim slučajem ne počnu baljezgati o nekakvoj tehnologiji, da bi poanta filma bila kako nam treba mir u svijetu i to je to. The end.
Ovo je, bez sumnje, jedan od najlošijih - ako ne i najlošiji - filmova koje sam gledao. Ikad.
