Riješeno, jedan od mojih najdražih trofeja.
Kakva igra. Iako ovaj drugi prelazak nije bio transcedentalno iskustvo kao prvi, ova igra je stvarno nešto posebno. Drago mi je da su imali muda i riskirali sa pričom. Stvarno mi se više manje sve sviđa. I brutalan početak, i priča sa Ellie, pa Abby i onaj 3rd Act u Santa Barbari. Jasno mi je sve što su radile i razloge zašto. I koliko je kompleksno na prvu, ali kad malo razmisliš, shvatiš njihove odluke. Flashbackovi stavljeni gdje trebaju biti. Knedla je bila u grlu par puta, a ne mogu reći da se nisam naježio na neke scene. Baš sam u nekim trenutcima istinski htio proživjeti ih prvi puta.
Što se tiče gameplaya, on je i dalje vrhunski. I bit će za 20 godina isto. Grounded iz tebe stvarno iziskuje najbolje. Nije najteža stvar na svijetu, ali bome ćeš se namučiti. Čak mi je dio sa Ellie bio dosta teži, sa Abby sam već pomalo navikao na mehaniku pucanja, igrao sam hrabrije, dobivao više materijala, partova i supplemenata pa sam mogao više upgrejdat. Inače sam nakon završetka igre pogledao jednog lika koji je cijelu igru prešao na Grounded Permadeath (Whole Game). Nevjerojatno, to se moralo potrošiti stotine sati na vježbanje kako prići encounterima. I tek tu sam vidio koliko se encountera može izbjeći pravovremenim kretanjem. Na nekima sam se bespotrebno jako mučio. Ali nisam se previše živcirao, svaka smrt i novi pokušaj, naučio sam nešto novo i primjenio u sljedećem pokušaju. Osim onaj dio sa Abby u onom restoranu kad čekam Yaru i Leva da otvore vrata. Jao to je bilo mučenje. Runneri, Clickeri, Bloateri u hordama napadaju, ja čak i imam solidan broj metaka i pipe bombi, ali skučeni prostor je presudan, a i ne pomaže što te ubijaju užasno brzo. Umro sam sigurno nekih 40+ puta.
Na kraju mi je trebalo nekih 46 sati. Sad mi je još ostao samo Permadeath prelazak da imam 100% igre, pa se bacam na to, ali na niskoj težini (i bit će Chapter based ne Whole Game, tako da ću speedrunat i vidjet koliko za to treba). Za Grounded Permadeath i slične stvati još nisam spreman ha hah.
