The Last Of Us Part II

Kikiller zanima me kakva bi bila ocijena bez silni youtubera koji su bashali i pozivali na bojkot igre ,studija neki su i sagradili i yt kanal na tlou2 bashanju svaki video je kontra niela ili nd-a , a opet se ponavljam i da je story najvece smece ikad ( sta sigurno nije ) uz sve ostale stvari koje igra nudi nemoze biti ispod 7/10 ako cemo objektivno

A za metacritic kad te youtuberi uvate na hate train tesko ces izac u normalu. NBA ili Fifa imaju sigurno odvratno niske ocijene jer ih se uvik basha , a realno nisu lose igre samo imaju te lootboxove pa ih se pokusava na takvim stranicama prestavit ko smece . I opet ponavljam sve ovo ocemu mi pisemo i taj score od youtubera ili reviewera neznaci nista onom velikom djelu igraca koji ni neznaju da takve stranice i ocijene postoje.

chono7
Igre i mediji su uvijek i bili politička platforma.

Internet je onaj koji je postao dom aktivista i couch političara.
Igre danas nemaju ništa više politike u sebi nego jedan Metal Gear Solid ili Splinter Cell.

Samo što danas, zbog društvenih mreža glas vokalne manjine čuje i vidi puno više ljudi nego tada.

Na kraju dana, politika je u igrama kolko si ju sam guraš unutra.

Ako gledamo samo ovo što je napisano, igra je dala 100% od njegovih očekivanja. Jedino za što ne mogu garantirati je sličnost s Walking Deadom, jer ga nisam gledao.

Sve ostalo je ispunjeno.

Emotivna igra - da
Još mračnija atmosfera - da

Surova igra - da
Brutalna igra - da

S obzirom kakva je Walking Dead kenja još je i dobro prošao

Meni je na kraju igre bilo zao i Leva i Abby i Ellie, a cim mi igra takve emocije (osjecaje) iznjedri to nesto govori. Nikada mi nisu likovi bili problem u ovoj igri niti bedasta prica sa masom plot armora i pokojom nelogicnosti (sve to imamo u 99,99% igara) vec previse cutscenama, razoren pacing osobito jer igra 3 puta zavrasava, a nikada da zavrsi te repeticija koju sam osjecao u gameplayu upravo zbog toga sto je igra preduga, a uvodi premalo novih mehanika tokom njenog 20+ satnog trajanja te opcenito nedovoljno noviteta u gp-u spram prvog djela, a tu je i slaba varijacija neprijatelja te previse praznoga hoda za moj ukus sto je osobito osjetno u flaschback dionicama. Definitivno nije najgora igra koju sam igrao ove godine (niti izbliza), ali bome ni najbolja. Za mene standradni ND koji me uvjek fascinira svojom produkcijom i tehnickom ispoliranoscu dok na ostalin poljima ostaje jos mnogo prostora za napredak.

Vidim da sam svojim postom digao veliku prašinu na forumu, ajd super, puno se članova aktiviralo
Ali dok mi proljevamo žuč na forumu, svi oni koji imaju negativno mišljenje o igri u biti potajno žele da ih Naughty dog posluša i promijeni igru. Nismo mi ovdje jedni protiv drugih.
Nažalost više ništa se ne može dogoditi.
Meni i dalje nisu jasne neke stvari u igri, ali šta je tu je. Tražili smo nastavak savršene igre i dobili je. Kakvu takvu.
Bojim se za život svih članova ND-a da su recimo Nathana ubili u Uncharted 4. E onda bi bilo problema. Ovako im dajem na volju nek rade što ih volja.
Preporuka: izbacite novi IP
edit: ovo je moj zadnji post ovdje, nemam više što reći

Ovi prizori iz prvog TLOU-a bili su ključni motiv za razvoj nastavka priče u TLOU 2. Meni pomalo slabašan motiv od zacementirane skriptirane scene nebitnih npc-ova koji su se našli na putu Joelu kao mnogi drugi da se na tome gradio nastavak priče u kojem nisi imao izbora da bi nastavio igru. Ili prestati u tom trenutku igru ugašivši konzolu ili maknuti npc-a s puta i odigrati igru kako spada. Zar mislite da je to bio dobar pokretač za nastavak igre odnosno TLOU 2. Svi oni koji su odigrali prvi TLOU onako emotivno s guštom i razumjevanjem i pod uvjetom da im igra ne spada u statistiku kao jedna od odigranih igara u životu onda će se složiti samnom. Za kraj zanemarimo pritom Joela kao ikonu prvog TLOU i većini nas omiljenog lika i gledajmo objektivno na stvari tad ćete razumjeti i pitati se da li nam je trebao takav nastavak priče koja je gurala TLOU 2 do kraja.

1 / 3

Mislim da previše naglaska stavljaš na činjenicu da su ti NPCevi nebitni kad je to veliki dio poante zašto TLOU2 po mnogima funkcionira.

Sama poanta je da su to bili nebitni NPCevi, u tom momentu na kraju jedinice ni igraču ni Joelu nije bitno tko su ti ljudi. Bilo je bitno uzeti Ellie i odvesti ju što dalje od opasnosti.

Poanta je ta da ti nebitni ljudi imaju svoje živote, obitelji i priče koje si upravo desni klik > delete-ao da bi spasio SVOJU obitelj i priču.

Po meni, veliki iskorak u rasprave o real world pitanjima.

Prva igra je bila apsolutno predivna, ali je postavila svijet u kojem bi svakom igraču trebalo biti jasno da će Joel skupo platiti svoja djela, a Ellie nikad neće odrasti u zdravu i stabilnu osobu.

wooddiebone Slažem se ja sa tobom do neke mjere što se realizma tiče (volim realistične igre bilo koje tematike) i sve stoji i TLOU2 ima solidnu priču da se ne zavaravamo ako zanemarimo postojanje TLOU1. TLOU 2 super funkcionira kao zasebna igra. Svatko ima pravo na život pa i ti npc-ovi ali radi se ipak o videoigri i npc su obični npc nebitni, to je videoigra i drugačije priče se pišu za filmove, serije a drugačije za videoigru za koje sam igrač u ovom slučaju ne odlučuje već linearnost igre da bi mogao dalje napredovati u igri. To što si spomenuo da Joel je radio sranja za koja treba platiti, tada bi onda trebalo kazniti sve glavne likove u igrama slične tematike. Za mene bi to bio apsurd da se tako radi u videoigrama. Meni bi ipak veći efekt imala priča osvete da je netko od Marlenine ekipe, odnosno rodbine htio osvetiti njenu smrt koja je bila ipak lik sa imenom i vođa Krijesnica koje su glavni dio serijala. Neil je muku mučio kako nastaviti igru, kojim smjerom treba ići i priča o osveti je izvrstan motiv za nastavak ali opet onaj ali. Smiješno mi je da se izgradi priča od likova koji su poput interaktivnih inventara u igri, eto to želim reći. Videoigra ipak ne bi se trebala realnošću približiti toliko filmovima jer onda se gubi smisao videoigre. Ako ćemo realno onda bi mala vjerojatnost bila u stvarnom životu da Joel uspije sa maloljetnom djevojkom preživjeti tolike nedaće ili da cordyceps gljiva nekako uđe u živćani sustav, mozak čovjeka i tako njime ovlada što je nemoguće ali radi se o umjetnosti. Ako je umjetnost da se u svakoj novoj TLOU igri izmjenjuju glavni likovi da se ne stignemo poistovjetiti sa ni jednim likom onda se slažem, samo za to treba legitimno opravdanje da se to radi u videoigrama.