Nenene. Moram napisati sljedeće, ma kako god izgledalo.
Čim vidim Valentine, odmah mi je u glavi Deadwood.
Priznajem da sam, kad sam se po prvi put našao u glavnoj, dozlaboga blatnjavoj ulici Valentinea, naglas obratio monitoru i oboje smo zaključili (monitor i ja) da je Valentine najbolje izrealiziran western grad/ić u nekoj videoigri. Ikad. (u startu je zbog same živosti npc-eva bolji od svega iz prvog RDR-a, da me odmah ne napadnete). A onda smo se i monitor i ja nekoliko sati i jedan dan kasnije morali pomiriti kako je Valentine samo odličan uvodni grad.
Jedan od mojih najboljih trenutaka sa ovom igrom je sljedeći.
Osnovne vrste hoda nekog konja su: korak, kas i galop. Svaki od ovih načina kretanja ima i svoje podjele, a uz to još postoje i pasmine konja koje imaju sebi svojstvene načine kretanja. KORAK je najsporije kretanje konja (logično), a možemo ga podijeliti na prikupljeni, srednji i produženi. To je četverotaktni hod jer pri kretanju hoda konja svaka noga ima svoj ritam i tako se čuju četiri udarca u tlo. Noge se izmjenjuju dijagonalno: prednja lijeva, zadnja desna, prednja desna i zadnja lijeva. Rockstar je ovo odavno absolvirao i prezentirao još u svom prvom RDR-u, ali ja sam tek sad, zbog ovog drugog RDR-a, dobio znatiželju da vidim kako te plemenite životinje zapravo funkcioniraju, pa sam maloprije guglao sve o njima lol. Pišem ovo jer je bitno zbog sljedeće stvari koju ću napisati. Mislim, nije bitno svima, nekima će biti bitno, ili barem zanimljivo.
Upravo tim najsporijim hodom svog Tennessee Walker konja od milja nazvanog Peckinpah, stvorio sam se na ulazu grada kojeg ne želim spojlati, a situaciju jedino mogu usporediti sa sedmogodišnjim ili osmogodišnjim malim K.-om i njegovim otvaranjem božićnih poklona. Od osam godina, koliko je navodno Rockstar radio na ovoj igri, barem jedna godina je otišla na konstruiranje i realiziranje ovog grada. Ako nekoga zanima ime grada, u spojleru je.
Saint Denis
CroZac je napisao ono što sam sljedeće htio reći. Art direkcija ove igre je jedna od njenih glavnih uloga i najbolja koju sam ja ikad vidio. Samim penjanjem na neki greben s kojeg puca pogled na pejzaž od ove igre radi kult, kao što je zbog pojedinih legendarnih scena radilo kult od nekoliko filmskih western klasika. Da ne spominjem i misije na koje bez problema možemo gledati kao na epizode nekog Deadwooda i sl. (Mogao bih napisati novelu samo na račun misije u Strawberryju, a možda mi se samo sve poklopilo. Nemoguće je procijeniti što je skriptirano, što je stvarno, što je slučajnost. Uglavnom, imao sam bolestan dan u Strawberryju).
Mene ovdje muči samo jedna stvar. Vi sa 4K, HDR napravicama, koliko često se morate šamarati da dođete sebi? Ja na ovom amaterskom PS4-u i jadnom 1080p monitoru svako malo s obje ruke dižem vilicu i spajam donji dio zubi sa gornjim.
Ovo šta Matador piše o single action puškama. Gledajte ovu scenu maloprije.
Odgalopirao sam pola mape i dolazim na lokaciju na koju vjerojatno (još) ne bi trebao biti. Teška močvara. Teški New Orleans. Očigledno je prerano da se nalazim na kraju mape, ali nitko mi to ne brani. Ljepota open worlda.
Na konju (predugo već) stoji poveći jelen, toliko dugo da vjerojatno i previše smrdi. Da je ovo pravi život, oko njega bi trebalo biti milijun mušica, pogotovo u ovom močvarnom području. Gle čuda. Gle tog jebenog Rockstara koji je otišao all in. Oko jelena stvarno ima milijun mušica, i ostalih letećih beštijica. Igram na slušalicama. Zvuk je toliko dobar da se tri puta lupam po vratu jer sam umislio da mi je soba puna beštija. Ni Peckinpahu nije svejedno, i on se trese i lamata glavom. Još maloprije je bio samo dobro izrealizirani konj neke videoigre. Sad postaje prava životinja. Šta se uopće više događa?
Sunce para krošnje visokih stabala i osvjetljuje samo određene dijelove lokacije na kojoj se nalazim. Vidim prvog povećeg aligatora i ne znam kako će reagirati. Ne znam ni sam kako ću reagirati. Ubrzavam korak i stvaram se ispred predivnog zdanja, nešto nalik onome iz Django Unchaineda na kojem su se nalazili robovi. Samo što je ovaj očito vidio bolje dane. Sad je to nekakav hideout nekakvih prljavaca. Silazim sa svog vjernog druga i brojim tijela. Više od dvadeset, sigurno.
Dvadeset tijela kojima život nije na cijeni. Dvadeset tijela koji će me bez problema izrešetati i pljunuti, pa na kraju svega i ponuditi aligatorima. Ili neće?
Peckinpah je ugrožen brojnim aligatorima i od straha odjednom trči glavom bez obzira u neodređenom smjeru. I bolje, bolje da se skloni od sljedeće situacije. Dotuklo bi me da nekakav zalutali metak završi u Peckinpahu. Već smo dosta toga prošli zajedno.
Prvi od gadova dobija strijelu u sljepoočnicu (samo je ostao sjediti na stolici na trijemu kuće), a onda sljede zvuci ispaljivanja metaka valjda deset ljudi, minimum. Pauziram. Skidam slušalice i trljam ruke. Puštam River Man Nicka Drakea. U sljedećih desetak minuta, bez ikakvih heal itema kod sebe, sljedi najbolje i najrealnije napucavanje single action puškom u mom životu. Bez aim assista.
Nakon deset minuta, dvadeset nepomičnih razasutih tijela leži oko imanja. Sa njih skupljam i posljednji cenat i posljednji cocaine gum. Fijućem vjernom Peckinpahu. Peckinpah je zadihan. I ja sam.
Idemo na deluxe bath.
Samo jedna od RDR2 scena.
Puno, previše puta sam označio waypoint do neke misije da bih tri, četiri puta zastao zbog raznih drugih stvari, pa na kraju i zaboravio i odustao od početnog nauma. A najdraže mi je, vjerujte, kad s konja strijelama nišanim neku životinju, ili samo lagano idem prema negdje, pa ničim izazvan završim u random encounteru sa jebenim O'Driscollima koji jurišaju na mene.
Samo bih radio gifove tih susreta i animacija Morgana i svog konja. Čudo igra.
Pisati o svim animacijama i sitnicama koje je Rockstar ubacio u ovu igru nema smisla. Nema smisla u smislu da to pokušavam prezentirati u nekoliko redaka ovdje na forumu, ali ima smisla u smislu () mog novog blog eseja od 5000+ riječi. Tako da... radujte se svi koji ne mrzite moje tekstualne eskapade. Lol
Bit će nešto od mene kad završim ovo čudo. Za mjesec dana. Ako igru završim za manje od mjesec dana i dođem se ovdje hvaliti sa tim podatkom, neka mi netko ucijeni glavu. Imate dopuštenje.
