Mislio sam da nakon Wicera necu igrati nista bolje, a onda sam naleteo na Skyrim.
Sve ostalo je istorija.
Nikad vise sati u igri, toliko uzbudjenja, nerviranja, posednutosti.
Na kraju lov na platinu, vise prelazaka, borba sa izbagovanim kvestovima, frustracija, sreca.
I ta muzika, ne znam ni sam koliko sam verzija preslusao. Ova je nakon svega najbolje legla.
Ps. trejler za igru i dalje izaziva onu pocetnicku jezu
