Napokon odigrao The Zodiac Age kako spada - do kraja!
Što reći, igra ispred svog vremena. Jednostavno ne vjerujem da igra, stara gotovo 20 godina, i dan danas može biti ovako svježa i igriva. Job sustav je sve što je bilo potrebno da ovo bude sasvim novo iskustvo.
Krenuo sam početkom godine igrati no međutim uletjelo je dosta toga drugoga i jednostavno nisam stigao odigrati, a kasnije, s vremenom, sam zaboravio da mi je ostalo ponešto sadržaja za riješiti.
Buildovi su mi bili:
Vaan - Monk/Uhlan
Balthier - Foebreaker/Shikari
Fran - Black Mage/Archer (znam da nije bogzna kakva archerica ali sam joj svejedno dao tu ulogu)
Basch - Knight/Bushi
Ashe - Red Battlemage/Time Battlemage
Penelo - White Mage/Black Mage
Generalno nisam imao problema, jedino endgame i superbossovi su bili malo veći izazov.
Zodiark je, jadnik, pokušao biti opasan pa je borbu započeo s Darkjom, koju sam kontrirao ušavši u borbu samo s jednim likom, nakon toga pao je uz misao "Why do I hear boss music?!" jer mu je Basch, kombinacijom Excalibura i White Robes oduzimao 53 tisuće HP-a. Jadan nije uspio prizvati niti jedan jedini napad već je pao. Srce mi je zaigralo od ponosa.
Ultima je bila gadna utoliko što me zaspamala sa Holyjom, tri puta. Cijela borba ide super ali pred kraj (kad počne blinkati) postane baš gadna i spama Holyju nakon svaka 3 napada. U principu, samo samo morao malo obratiti pažnju na pattern i sve je prošlo kako treba.
Omega Mark XII je bio najgadniji jer je izuzetno brz i smrtonosan. Ništa što jednostavna Reverse taktika nije riješila. Vaan ga je lupao sa Zodiac Spearom za fantastičnih 21 tisuću dmg-a dok je Basch chainao ugodnih 9800 dmg-a sa Masamuneom, za to vrijeme Ashe je bacala Reverse.
Moj dragi Yiazmat je pao za nekih sat vremena. To me je istovremeno fasciniralo koliko i šokiralo jer sam pomislio koliko je samo borba duže trajala u originalnoj verziji bez speed up-a i dmg breaka. Ne znam bi li se uopće ikada mogao vratiti na PS2 verziju. Nakon nekoliko Exposea Balthier mu je (sa kombinacijom Yagyu Darkbladea i Black Robes) oduzimao (i chainao) divnih 38 tisuća HP-a. Pred kraj je postao gadan, izuzetno brz i ubojit nakon čega je volio zaspamnati sa Cyclone pa priznajem da sam malko varao, bježao van borbe i liječio se pa se vračao tući se (čak sam dva puta skoknuo u shopping jer mi je ponestalo Phoenix Down-ova) i pao je kao pokošen.
Sve u svemu, igra koja se i dan danas drži jako dobro i pokazuje mnogim modernim RPG-ovima "kako se to radi".
Apsolutni masterpiece svog vremena (pa i šire i dalje).
P.S. Vidim da tema dugo nije dizana iz mrtvih ali jednostavno sam MORAO napisati koju riječ i izbaciti to iz sebe.
