Uhvatila me neka nostalgija pa sam malo gledao gameplay, neke scene iz price i citao neke zanimljive teorije fanova.
Ono sto mi je zapelo za oko jest da cak i danas ljudi pisu kako negativcima fali karakterizacije i da su dosadni i isprazni. Mislim da ljudi nisu svijesni da je karakterizacija znatno suptilnija nego sto su navikli kroz serijal pa se nikome ne da citat između redaka da bi shvatili znacenje onoga sto likovi rade. Vec sam jednom pisao o slicnoj temi ali moram opet.
Da ne duljim, stavljam ovo u spoiler jer bas mi se raspravlja (ili samo pise monolog) na ovu temu. Koliko ce vas to potaknut na pisanje ne znam, ali moram podijeliti s vama. :)
Zapocnimo:
1. Prva stvar koju sam procitao bila je teorija o razlozima Vayneovih postupaka. Mnogi bi rekli da je Vayne manijakalni, power-hungry politicar koji ne preza ni pred cim kako bi se dokopao trona. No je li stvarno tome tako?
Teorija govori o tome kako je Vayne zapravo podnio svojevrsnu zrtvu kako bi Larsi olaksao vladavinu. Zvuci poprilicno ludo, ali ima smisla. Gramis je vec ionako bio star i bolestan pa je sasvim moguce da je Vayneu dopustio da ga ubije. To bi Vayneu omogucilo da sjedne na tron i dalo mu jedinstvenu priliku da raspusti Senat pod optuzbom za veleizdaju. Nadalje, jednom kada je postao car, i bez Senata da mu ogranicava moc, Vayne je cijelo carstvo imao u saci. Znao je da je Larsa jako mlad i manipulativni bi ga Senat mogao preveslati pa je problem sasjekao u korijenu.
Vayne je iskreno volio Larsu i to je nebrojeno puta i pokazao, ali na malo drugaciji, hladniji, nacin. Mozda da Larsa ocvrsne kako bi kao pravi vladar mogao sjesti na tron. Da ga potakne na razmisljanje i pokaze mu kako ne moze svakome vjerovati.
Na kraju, Vayne nije bio ludak. Opsjednut moci svakako, ali ne lud. Uvijek je hladne glave donosio sve odluke i na samom kraju kada se Larsa okrene protiv njega, on (u gameplay segmentu) niti jednom ne napadne Larsu. Sto porucuje kako svijesno ostavlja tron Larsi, kojemu ce vladanje biti puno lakse jer: Dalmasca postaje saveznik s Archadiom (zbog odnosa s Ashe), Rozaria je oslabljena i ne predstavlja veliku opasnost carstvu (zbog saveznistva s Dalmascom) te bi sama ideja rata predstavljala ogromni politicki problem i, za kraj, senat vise ne postoji i Larsa je ujedno i najsnaznije politcko tijelo u carstvu. Ako tome dodamo da mu je Basch postao osobni savjetnik, Vayne je napravio odlican posao. Povlacenjem krajnje loših i brutalnih postupaka, no cilj opravdava sredstva, jel.
Da se na kratko dotaknem Vayneovog ludila. Ono je moguce na samome kraju kada se pretvori u Novusa, i to vjerojatno zbog pretjerane kolicine manufacted nethicitea u svom tijelu.
2. Sljedeca stvar koje se treba dotaknuti jest Venat. Krajnje je ironicno da su Vayne i Dr Cid dali svoje zivote kako bi oslobodili covjecanstvo od Occuria a sami su bili izmanipulirani od jedne. No je li Venat stvarno toliko zao ili se ovdje skriva nesto puno dublje.
Odgovor je jednostavan, Venat nije bio zao. Upravo je zato i je napustio Occurie. Mislim da je stvarno volio covjecanstvo i htio mu pruziti priliku za bolje sutra, a opet testirati covjeka do kojih je granica spreman ici za ostvarenje svoje slobode. Ono sto me zapravo odusevilo je cinjenica da Venat na Dr Cida i Vaynea nije gledao kao na niza bica, obicne smrtnike vec kao iskrene prijatelje. Sjetimo se samo kada je Reddas krenuo Cidu zadati konacni udarac nakon borbe u Draklor Laboratoy a Venat je stvorio barijeru da ga zastiti. Taj je postupak ponovio i na Pharosu, kada Cid napokon padne, stvorivsi se pred Balthierom kako bi zastitio Cida. A i njegova iskrena zahvala za godine provedene s njim pokazuje da Venat nesto osjeca prema njemu.
Nakon Cidove smrti Venat se udruzuje s Vayneom i ovdje dolazimo do zakljucka da je Venat bio odan prijatelj i da niti na jednog nije gledao kao alat. Nakon Vayneovog poraza lako je mogao nestati i dopustiti Ashe da okonca Vaynea ali ne, on se zrtvovao spojivsi se s njim u The Undyinga. Tako je i nestao, unisten skupa s njim. Zbog viseg cilja, rekli bi neki.
Postupci koji su obojica cinili su krivi i strasni, no njihov međusobni odnos produbljuje karakterizaciju, a to je nesto sto mnogi ljudi nisu uspjeli shavtiti. U redu, prica je nepotpuna (vec sam dosadan s ponavljanjem razloga zobg kojeg je tako), Vaan i Penelo su malcice bezlicni (ionako su prisilno ugurani u igru zbog prohtjeva SE) ali ova igra ima jako puno materijala za razmatranje i raspravljanje, samo je problem u tome sto ljudi ne vide potencijal za takve rasprave. Citajuci komentare po netu dosao sam do zakljucka kako ljudima ne smeta politicka prica, likovi, gameplay vec cinjenica da nitko nikoga nije zbario. A to je, od svih bizarnih razloga koji su ljudi mogli imati, najbizarniji.
I sada sam se opet raspisao, ne znam hoce li se nekome uopce dat citat ovaj osvrt na pricu ali jednostavno sam morao podijeliti svoje videnje radnje koja je (bez ikakvog razloga) docekana na noz. Ima tu puno materijala, sitnih detalja i ljepota koja igra vjesto skriva. I koje ju cine najboljom u serijalu. Kada bi barem svi mogli izac iz okvira standardnih FF naslova i dat joj sansu, jer to zasigurno zasluzuje.
:)