Jako je teško odabrat omiljene igre nakon toliko godina igranja...
Skoro pa nemoguće. Ostati hladne glave i izbaciti 10-ak naslova u vremenskom razmaku od 15-20 godina je izuzetno teška i nezahvalna zadaća. Jako sam emotivan po pitanju nečeg šta mi je obilježilo djetinstvo i iskristaliziralo me kao čovjeka kakav sam danas. O drukčijem pogledu na svijet, utjecaju na ostale interese koji su proizašli iz igranja nekih video igara ne trebam ni govoriti, i nešto je čemu ću biti vječni dužnik. Ne znam šta se sve mora dogoditi da danas djeca i pojedinci iskuse ono šta je većina nas proživila uz PS1/PS2, al sam uvjeren da se to nešto neće nikada ponoviti. PS1/PS2, ali više PS1 era je nešto za što i nebesa znaju da će ostati zapisano u knjigama svijeta kao zlatno doba.
Izabrati najdraže igre iz PS3 i PS4 ere bi bilo puno ugodnije i lakše, ali te igre neću spominjati jer jednostavno nisu imale toliki utjecaj kao ove sa prethodnih generacija konzola, ne zato što nije bilo i nema vrhunskih i značajnih igara. Naravno, značajno ih je i manje, ali jednostavno su došle kasnije, kada su temelji mene kao dečka već bili postavljeni, i to je jedini razlog.
Zbrajati, oduzimati, raščlanjivati, kvadrirati pojedine igre iz serijala kao što su:
Metal Gear Solid,
Silent Hill,
Grand Theft Auto,
Final Fantasy,
Resident Evil i odabirati jednu kao najbolju neću ni pokušavati, jer je to potupuna blasfemija, i jer mi se u ovom trenutku čini kao nemoguća misija.
Neću raditi ni nikakvu listu, jer je to valjda stvar koju nikada neću moć napraviti, a jednom kad je i napravim, zakopat ću je negdi duboko da je niko ne nađe. Ali, ipak, čitajući vaše liste, moram spomeniti neke naslove koji su esencija svega živog i neživog.
Bez ikakvog redosljeda, fige u džepu, i punog srca:
5. - Castlevania - Symphony of the Night
What is a man?! A miserable little pile of secrets!
Čekao sam prvog koji će je spomeniti. Igra koju sam kompletirao dosta mlad, šta je po meni dosta značajno. Čistokrvna
Old School igra, značajna i kultna od samog početka. Izazovna igra sa brdo secreta. Pamtljiv soundtrack.
Chrono Cross/Wild Arms: Za obe vrijedi da su jedne od najemocijonalnijih i najbolje napisanih JRPG igara ikad. Chrono Cross jednostavno nije tooooliko lošiji od
Chrono Triggera, i to je nešto šta me dosta smeta kad se priča o Chrono Crossu. Wild Arms je jedna od najtužnijih igara ikad sa jednim od najboljih introa ikad. Prilično teška koliko me pamćenje služi. Nešto šta želim ponovno odigrati u što kraćem roku.
PES/ISS o ovom serijalu često voltriz napiše pokoji post, i u svakom se uspijem pronaći. Kulturološki fenomen. Bolja društvena igra i od Monopolya. Posljednja igra sa izraženim društvenim aspektom u vidu virtualne zabave, bar onako kako ja to vidim. Serijal uz kojeg sam izrazio možda i najviše emocija. Ljetni turniri, vrijeđanja na potpuno novoj razini, razbijanje joysticka, sabotiranje joysticka... sve nakon
šestice više nije imalo smisla, i danas kad se igra, igraju se stari nastavci.
Gran Turismo 3/4 I ove igre su bile život. Sinonim za ljeto. Pamtim svaki trenutak dok sam odvozio pojedine staze, svaki detalj koje stvari su se nalazile oko mene, kad sam i šta sam jea, ko je bija s menom... Ne želim znati šta će biti sa
GT Sportom,
sedmicom, ni hoće li je uopće biti... potpuno sam distanciran od serijala, i sve više indiferentan prema budućnosti igara. Najgore je biti slijep pored zdravih očiju i ignorirati činjenice. Ali ljubav prema prva četiri nastavka nikad neće izblijediti.
Tony Hawk 2/3 I dan danas mi je zadivljujuće koliki su utjecaj imale ove igre na mene. Skate FUCKING igre. Samo radi soundtracka sam bio napredniji od svih vršnjaka i većinu sam izvea na pravi put na račun THPS-a, a i samog sebe. Jedan od najzaraznijih gameplayeva na konzolama i uz
Gta najbolja upotreba licenciranog soundtracka u nekoj igri.
To je ovako iz srca, na prvu, ne želim niti mislit koje sam još moga navest i šta sam zaboravia, jer ću se samo deprimirati. Treba dobrano otegnuti muda za sastavit listu bilo čega, pogotovo ako neke stvari previše uzmeš k srcu. Zato čestitke svima na listama, gušt je čitati, gušt se bar na trenutak vratiti u, vjerujem, većini najbolje dane života. Nostalgija će me jednog dana ubit. Ljudi će to čitat u novinama.
Veselim se nastavku teme.
I za kraj:
Legend Of Zelda: Ocarina of Time"The flow of time is always cruel... its speed seems different for each person, but no one can change it... A thing that does not change with time is a memory of younger days..."
Jer je ovo najbolji i najistinitiji citat koji sam pročitao u nekoj igri i jer je
Ocarina of Time vrhunac onoga što igre jesu.
