Ovakve liste je užasno nezahvalno raditi jer na svako mjesto može barem nekoliko igara, ali nekako na prvu i bez previše razmišljanja je ispalo ovako:
FF IX - Moj prvi FF, često mi se izmjenjuje na prvom mjestu najboljih FF-ova s FF X ovisno o raspoloženju. Ne znam je li mi najdraža igra ikad, ali među najdražima svakako jest, uvijek me soundtrack podsjeti na neka ljepša i jednostavnija vremena pa neka bude ovaj put….
Xenogears - Ponajbolji JRPG koji sam odigrao, po kompleksnoj i zanimljivoj SF priči mu nema premca.
Bloodborne - Mračni gotičko-viktorijanski svijet s primjesama lovecraftovskog cosmic horrora, meni najbolja soulsborne igra i jedna od najboljih igara uopće.
MGS 3: Snake Eater - ovdje je svakako morao biti neki MGS pa sam se odlučio baš za trojku koja za mene predstavlja vrhunac serijala, kako po priči, tako i po gameplayu.
Bayonetta - za mene vrhunac hack'n'slash žanra i prava simfonija igrivosti kad klikne. Ovdje su komotno mogli još recimo i Ninja Gaiden, Devil May Cry ili Sekiro, a li po pitanju fluidnosti i zabave koju pruža čisti combat Baya ih ipak šiša za nijansu.
TLOU Part II - Igra kod koje su odluke vezane uz priču navukle neviđen hejt i posve neopravdano u drugi plan bacile briljantna dostignuća na polju grafike i igrivosti zbog kojih je iskustvo u odnosu na prvi dio podignuto za nekoliko razina. Ni meni baš nije sjeo smjer u kojem je otišla priča (ponajviše jer mislim da je poveznica između Abby te Joela i Ellie koja je zapravo pokretač radnje totalno deus ex machina rješenje), ali to ne može promijeniti činjenicu da se u cjelini radi o vanserijskom paketu i fantastičnoj igri.
TR: Underworld - Zadnje klasično TR iskustvo, nakon toga je serijal napravio zaokret u akcijskom smjeru. Neobjašnjivo mlak prijam kod kritike unatoč vrlo kvalitetnom level dizajnu s naglaskom na istraživanju i zanimljivim zagonetkama.
Assassin's Creed - Serijal bez duše i prave supstance koji ničim ne opravdava neobjašnjivo velik broj nastavaka koji je iznjedrio. Odigraš jedan i vidio si sve. Black Flag po meni jedini vrijedan igranja, ponajviše zbog atmosfere i odlično izvedene plovidbe, odnosno pomorskog istraživanja.
Dino Crisis - Nakon odličnih REmakeova koje Capcom štanca u zadnje vrijeme, ne mogu se ne zapitati koliko bi fora bilo vidjeti i DC u novom ruhu, pogotovo s obzirom na činjenicu da mi je kao klincu bio čak draži nego Resi.
Outer Wilds - Igra s nevjerojatnom pričom i atmosferom te slobodom istraživanja cijelog jednog sunčevog sustava. Neponovljivo iskustvo i jedna od igara koje bih volio da mogu zaboraviti i ponovno doživjeti kao prvi put.
Star Fox 64 (Lylat Wars u EU) - Među najdražim igrama iz djetinjstva, i dan danas fenomenalne i zarazne igrivosti, prešao sam ju nebrojeno puta. Također, moj prvi susret s voice actingom u igrama. Fox McCloud mi je prirastao srcu još od tada pa neka bude baš on najdraži protagonist.
Silent Hill 2 - Bez konkurencije najbolji psihološki survival horor svih vremena s jednim od najboljih antagonista u gamingu - Pyramid Headom - koji svoju punu dimenziju dobiva tek kad se shvati cijela priča.
GTA: Vice City - najbolji i najatmosferičniji GTA s najboljim soundtrackom. Nezaboravno iskustvo kruzanja po ulicama Grada Poroka uz Billie Jean, I Just Died In Your Arms Tonight, Owner Of a Lonely Heart i druge hitove 80-ih koji mi se i danas vrte po playlistama. Ovdje bez problema može uletiti i, recimo, Burnout: Revenge, SSX 3, bilo koja FIFA od desetke pa do petnaestice recimo i slično, ali nek bude GTA kad se već traži soundtrack, druga priča bi bila da je original score u pitanju.
TLoU - Uz Uncharted, jedini online multiplayer koji me uspio zadržati na duže staze. Easy to learn, a lifetime to master, reklo bi se. Zbog svoje jednostavnosti i relativno barebones pristupa iznimno orijentiran na skill i timsku strategiju, zbog kratkih mečeva koji traju najduže petnaestak minuta vrlo pristupačan za uletjeti na par mečeva i kad se nema previše vremena. I danas znam povremeno zaigrati s ekipom, nikad neću prežaliti otkazani TLoU multi za koji vjerujem da bi bio bomba.
The Witcher 3: Wild Hunt - Iako medieval fantasy nije nužno my cup of tea, Witcher mi je odlično sjeo zbog iznimno atmosferičnog svijeta i zanimljive priče i likova te odličnog soundtracka. Po meni je možda i mrvicu precijenjen (da, mislim da je Bloodborne te 2015. trebao biti GOTY, prove me wrong 😛), no neosporno se radi o jednoj od ponajboljih igara svih vremena, sama činjenica da sam u njemu proveo dvjestotinjak sati dovoljno govori.
Dredge - Idealna prilika da se uz cosmic horror ribičiju malo pusti mozak na pašu.
Mario Party (5) - Ponabolji materijal za urnebesni 1v1v1v1 kauč multi, stavio sam 5icu, ali može još i četvorka proći, do tada je u igri bio najbolji balans skilla i random faktora, a nakon toga je random faktor prevladao i pobjeda je uglavnom ovisila samo o sreći. Ovdje komotno još mogu i Mario Kart/CTR (meni draži), Tekken Tag Tournament (prvi i najbolji za 2v2 okršaje), PES do zaključno šestice, FIFA u periodu od desetke do četrnaestice (2v2 ili 3v3 na full manual), Crash Bash, Quake 3: Arena (uz split screen i multitap za 4 igrača) itd…
TLoZ: Ocarina of Time -Ovdje je mrtva utrka bila između Zelde i Super Marija 64, podjednako kvalitetne i važne igre, ali na kraju sam se odlučio za Zeldu čisto jer već imam nekoliko Mario igara na popisu. I s današnjeg aspekta fenomenalan dizajn i igrivost, klasična Zelda u najsjajnijem izdanju.
Super Mario World 2: Yoshi's Island - Genijalni nastavak razvikanijeg SMW-a koji po meni ne zaostaje kvalitetom, a meni je i draži jer je jedna od prvih igara koje sam odigrao na SNES-u i još kao klinac 100% kompletirao. Uvijek će me podsjećati na taj rani osnovnoškolski bezbrižni period života. I s današnjeg aspekta jedan od ponajboljih klasičnih sidescrolling platformera.
SOTC - Morao sam uključiti neku Uedinu igru pa neka bude baš ova, iako Ico i TLG komotno mogu na njegovo mjesto.
