Najiskrenije vjerujem svima koji kažu da je Kingdom Come 2 remekdjelo od igre i fenomenalan Rpg, najiskrenije vjerujem i onima koji su bili oduševljeni Silksongom, te se nadam da ću jednog dana odigrati obje i pridružiti se sveopćem oduševljenju (samo prvo treba riješiti i njihove prethodnike), ali ono što mi je Clair Obscur napravio je nešto što nisam doživio zadnjih nekoliko godina i što su napravile samo igre poput Last of Us, Witchera ili Metal Gear Solida.
Gameplay, likovi i sama naracija / priča / filmičnost su nešto što dobijemo jednom u desetljeću (ok, mrvu pretjerujem), ali glazba je ono što jednostavno ne mogu niti opisati i nikad u životu mi se nije dogodilo da sam na dvije-tri minute nakon animacije i početka bolesno epic boss fighta pustio joystick i s vilicom do poda slušo Une vie à t'aimer.
Meni osobno ne samo da je igra godine nego je i u samom vrhu svega što sam ikad odigral. I ove Goty nagrade mi apsolutno nikad nisu predstavljale ništa važno niti mjerodavno, nije me bilo briga ako neki moj favorit ne bude proglašen, ali ovoj igri stvarno želim to priznanje.
Ma proguto bih i da ne bude, jer, velim, KCD2, Silksong i DS2 su očito fenomenalne igre, ma cijela godina je apsolutno bolesna i fenomenalna za nas igrače i konkurencija je stvarno jebeno jaka, ali ako ne dobe nagradu za najbolju glazbu, e, onda neka sve ide u 3 vražje matere.
Ako orkestar ovo neće svirat, gasi sve i teraj u k…
