Ako se ocjenjuje od 1 do 10 i zaokružuje na cijele brojeve (kao što je bilo u PSX-u), onda je u redu da neka igra ima ocjenu 10 jer se podrazumijeva da je ocjena zaokružena, a da još uvijek može imati pokoju manu. Ocjena 100 bi trebala predstavljati igru koja je apsolutno savršena u svakom mogućem aspektu (tehnički, narativno, gameplay, soundtrack, originalnost, replay value itd.) i ne može joj se pronaći nijedna (pa ni najsitnija) mana. Po mojem skromnom mišljenju, koliko god da su se neke igre tome opasno približile (uključujući i TLOU2), ipak ne postoji igra koja ni u jednom bitnom segmentu nema bar neku manu.
Dakle, 100 predstavlja referentnu točku apsolutno savršene igre, a brojka kojom je igra ocijenjena predstavlja odstupanje. Ako neka igra dobije 100, a može joj se pronaći mana u nekom od segmenata, to znači da nije ispoštovana referentna točka i da je kriterij ocjenjivanja u startu postavljen subjektivno.
