Završio Avowed.
Red je na Indiana Jones and the Great Circle.
Nisam fan igara iz prvog lica, ali mi je Indiana drag pa ću igri dati šansu.
Što se trenutno igra i što se zadnje odigralo?
Odigrao God of War (na PC-u), nastavio odmah dalje s Ragnarokom (na plejci). Malo mi je smiješno sada na početku igrati bez većine comboa koji su mi ušli već pomalo u muscle memory, no nema veze, okršaj s Thorom na početku je bio bas epic iskustvo. Tako da planiram odigrati Kratosove avanture u kompletu pa se bacam onda vjerojatno na Death Stranding.
Evo i tu…
Review - Death Stranding 2 | PS5 Pro
Na žalost ovaj put sam bio skupina koja je očekivala nešto novo, malo promjena i čisto neke svježine od formule prvog dijela, no toga nema. Nisam ništa forsao, story je čak solidan i zadnjih par chaptera maestralno na svoj nacin, ali to ne umanjuje činjenicu da je pacing jako loš, neke scene loše odrađene, a gameplay loop je identičan i nije mi se više dalo nakon nekoliko sati to raditi. Jednostavno ovo nije bilo za mene u mjeri u kojoj je bio prvi, jer prvi je donesao svježinu i puno pitanja čije odgovore sad ganjate na drugačiji način i taj način nekad ima previše cringe momenata, 1000 twistova za koje imam feeling da je Kojima samo htio da se pitamo jesmo normalni što to uopće gledamo. Dodajmo na to 3-4 misije gdje jednostavno morate kroz mapu bez travela i ako ste kao ja, bit će vam dosta ove igre.
Na kraju dana, za sve koji vole prvi i žele bolji prvi dio, ovo je apsolutno bolje po svemu. Za mene to nije dosta i osjećam se zakinuto. To je moj dojam, a vjerujem da nas od 100 ljudi 99 bude imalo različit. Možda je to ljepota igre, ali ne i za mene.
Review: https://foggyproductions.com/reviews/fullreview/death-stranding-2-on-the-beach
Odigrao Atomic Heart sa zadnjim DLC-om koji se direktno veže na glavnu priču. Sama igra mi je 8/10 dok je DLC 7/10, iako moram priznati da je zadnji boss fight bio jako zabavan i produkcija svega malo bolja nego u base igri.
Sada se igra The Drifter i bome sam oduševljen sam svime iako nisam neki veliki fan avantura
Jučer završil sa Assassin's Creed Shadows, koji mi je fenomenalna igra! To govori i 132h provedenih sa (više) Naoe i Yasuke. Definitivno u budućnosti mislim opet zaigrati ovu igretinu, možda je i platinirati ak me slučajno uhvati volja…
Također jučer, počel sa friško kupljenim Expedition 33. Isti dan odigral 3h, danas još 5 i definitivno se radi o dragulju. Jedino me smetaju nevidljivi zidovi sastrane. Posebno kad zaigram nakon AC-a. Priča je vrhunska, grafika također, glazba maestralna - meni u rangu sa South of Midnight gdje talođer rastura taj dio.
montoya Isti dan odigral 3h, danas još 5 i definitivno se radi o dragulju.
Ja se totalno divim vama koji imate taj luksuz provesti u dva dana 8 sati igrajući video igre. Ja toliko satnice uspijem skupiti u tjedan dana, jedva
Kikiller Igrao Doom sad je na redu Diablo.
Koji diablo?
Clair Obscur: Expedition 33
Sinoć završio glavnu priču, ostaje još malo čišćenje po mapi nekih stvari koje su od interesa za likove. Jako dobra igra, kreativan i vizualno predivan svijet, duboka priča i lijepo odrađene mehanike borbe.
7 Days to Die
Izašla verzija 2.0 Brewing Storms, pa se upustio u co-op sa kolegom. Nakon svih onih pre-beta/alfi i čak 1.0 verzije, ovo sada izgleda napokon kao dobro odrađena cjelina. Balans i progres su složeni napokon kako tako, vizualno dotjerano i optimizirano a nove značajke daju ipak neke izazove i cilj u igri. Preporuka za probati tko voli ovakvu vrstu igre.
Still Wakes Deep
Trebalo mi je nešto ovako za promjenu, linearno i samo udri, ne možeš pogriješiti puno. Možda sam tek na pola, čini mi se da nije preduga igra ali ideja i priča su interesantni. Sviđaju mi se horor elementi.
GAMMA 0.9.4
I zadnje, napokon nova verzija sa masu QoL poboljšanja i ponekim novim modovima (igra trenutno broji 549). Ovo je već neki novi nivo, posebno vizualno jer igra je dobila TAA sa SSS23 i mogu reći (uz ostalo što SSS nosi) to danas parira modernim igrama. Engine je čudo. Po prvi puta krenuo sa UNISG, Merc je jedina grupa s kojom imam prijateljske odnose, biti će gadno.
Ovaj free 4.
Kikiller taman napraviš lika u sezoni
Grinda se pomalo.
Je li tko prešao/igrao Banishers: Ghosts of New Eden? Došla je na PS+, a čini mi se taman da bi mogao ubiti vrijeme do Hell Is Us-a.
Moj @Flipper ovo govno od Banishera nemoj niti igrati.
Nakon sto san odigra Assassina ogroma igra sa vrhunskom grafikom doden tu di je isto pro nadogradnja i igra ima uske prolaze da nemoze biti uze i onda trza i na performance modu.
A nebi da je grafika toliko dobra da ima zasto trzati. Kamera iza lika grozna.
Borba nista specijalno.
Me neda mi se uopce trositi vrime na ovakve igre
Mozda je prica zanimljiva ali dok jos toga ceka neodigranoga ne trosin vrime na prosjek
Započeo jučer Trails trough Daybreak nakon poduže pauze od serijala. Jedanaseti nastvak, konačno u novoj regiji i sa novim protagonistom. Očekivanja su jako visoka nakon zadnje dvije igre s kojima sam bio blago razočaran.
- Uređivano
Torgue To je to zasad. Čujemo se za dva mjeseca.
Od veljače do travnja se igralo:
MiSide (PC) - Za veljačni Game Club kolege @alexy je bio izabran ovaj indie hit s kraja prošle godine. Radnja se vrti oko titularne mobilne igre u kojoj se družite s virtualnom djevojkom Mitom, pomažući joj sa svakodnevnim poslovima te kupovinom predmeta novčićima koje dobijete igranjem mini igara. Vi preuzimate ulogu programera čija je glavna zanimacija MiSide te se jednog dana nađete u virtualnom svijetu aplikacije. Mita objasni da vas je ona povukla tu kao nagradu za vašu velikodušnost te da želi da budete zajedno. Nakon malog druženja, shvatite da ona ima skrivene planove te vam glavni cilj postane povratak u stvarni svijet.
MiSide je u suštini walking simulator gdje istražujete okoliš, povremeno rješavate zagonetke i skupljate kazete koje daju informacije o likovima. Da ne biste samo šetali, imate segmente skrivanja i bježanja od opasnosti (uključujući homagij PT-u) te razne mini igre poput 2D šore ili kartinga. Pošto je gameplay malo tanak, kroz igru vas više vuče atmosfera, znatiželja što će se dogoditi iduće te interakcije s Mitom i njezinim različitim verzijama.
S obzirom da se radi o projektu dvoje ruskih indie devova, produkcija je na dosta visokoj razini. Likovi su dobro modelirani i animirani, a okoliši, unatoč repetitivnosti nekih dijelova, dovoljno raznoliki po izgledu i upotrebljenim bojama. Kontrast potonjih je jedan od važnijih faktora igrine atmosfere, ako ne i ključni. Zvučna kulisa je solidno odrađena, a najviše mi se ističe glasovna gluma (makar je prisutna samo za Mitu). Temeljni VO je na japanskom, ali MiSide je brzo dobila dodatne opcije u auditivnom i tekstualnom pogledu, uključujući hrvatske titlove! Osobno nisam igrao s njima, ali neki članovi Cluba su ih isprobali i rekli da nisu loši.
Ok naslov, ništa posebno. Za prelazak mi je trebalo oko 6h, a motive za naknadno igranje imate u vidu dodatnih završetaka i rješavanju achievementa. Mislio sam MiSide proći 100%, ali mi nije registrirao ostvarene uvjete za jedan kraj pa sam odustao. Možda me hype nije čopio, ali svaka čast devovima na uspjehu.
The Operative: No One Lives Forever (PC) - Nakon vijesti o gašenju američkog Monolitha, za ožujski Game Club je bila izglasana njihova kultna posveta/parodija špijunskih filmova 60-ih i 70-ih. NOLF se vrti oko Cate Archer, bivše kradljivice koja trenutno radi kao špijunka u međunarodnoj agenciji U.N.I.T.Y. Radnja počinje kada joj kolege počinju biti sustavno eliminirani te ona, sa svojim mentorom, biva poslana na svoj prvi terenski zadatak u kojem mora otkriti krivca iza ubojstava te spriječiti buduće atentate.
Kada sam prvi put pokrenuo igru, očekivao sam čisto napucavanje u maniri ostalih Monolithovih naslova iz te generacije poput Blood II i Shogoa. Zato sam se ugodno iznenadio kad je NOLF za većinu nivoa nudio opcije direktnog ili suptilnijeg pristupa. Prije polaska na prvu misiju, imate mogućnost prolaska kroz obuku gdje će te upoznati igrin sustav pucanja i šuljanja. Gunplay me jako podsjetio na Goldeneye 007 i Timesplitters 2 s dodatkom korištenja različitih tipova municije. Stealth sustav pak uzima inspiraciju iz Thief serijala:
- Položaj tijela i brzina kretanja su vam glavni faktori
- Hodanje proizvodi buku i morate paziti po kakvoj površini hodate
- Neprijatelji imaju rutine te će dići uzbunu ako ih nešto poremeti (npr. vaša pojava ili tijelo kolege)
Za svaku misiju možete birati opremu koja odgovara vašem stilu igranja. Za neke su vam potrebni određeni uređaji, ali sam primjetio da će ponekad biti dostupni za pokupiti na samom nivou. Na raspolaganju imate razna oružja i bondovske sprave poput broša s iglom za provaljivanje i otrovnim bodežom, parfem koji onesvješćuje ili ruž granate. Dizajneri nivoa su bili inspirirani špijunskim hopsanjem po svijetu i upečatljivim filmskim scenama pa Cate neće biti strano posjećivanje brojnih lokaliteta. Npr. u jednom trenutku će te čuvati američkog ambasadora u Alžiru, a u drugom spriječiti otmicu aviona nad engleskim nebom.
Glavna zvijezda igre bi rekao da je njezina privrženost i egzekucija špijunskog štiha šezdesetih. Likovi su dizajnirani kao karikature, no prate tadašnje modne trendove. Najbolje je to vidljivo na Cate koja tijekom igre promijeni najmanje tri kompleta odjeće. Modeli i okoliš su dobro modelirani i teksturirani te solidno animirani. Fora mi je detalj da će ubijeni neprijatelj, ako je blizu, dramatično past niz liticu ili stepenice. Posebne pohvale idu zvučnoj kulisi. Soundtrack je dinamične naravi, što znači da se prilagođava vašoj trenutnoj situaciji. Ako ste u izmjeni vatre ili napetoj set piece sceni, svirat će bombastična i frenetična glazba; ako se pak šuljate ili u socijalnom okruženju, skladbe će biti misteriozne i suptilnije. I naravno da NOLF ima uvodnu špicu čiji se lajtmotiv proteže kroz igru jer što je špijunski film iz 60-ih bez jedne. Glasovna gluma je solidna te sam se ugodno iznenadio kad sam čuo John Patrick Lowriea (Sniper iz Team Fortress 2).
E, sad. Unatoč svemu navedenom i hvalospjevima na Internetu, igra me razočarala. Glavna zamjerka je da stealth sustav ne funkcionira kako je zamišljeno. Devovi su mu posvetili dosta pažnje, ali igrin dizajn ide protiv njega. AI neprijatelja je nekonzistentan, nivoi linearni i često koriste dionice gdje se ne možete šuljati i manjak korisnih alata. Kao što napisah ranije, napucavanje je u stilu Goldeneye 007 ali manje zabavno. Tempiranje nivoa je isto promašeno; ili su predugački ili nepotrebno podijeljeni na više segmenata.
NOLF nisam stigao završiti za Game Club, ali sam mu se mislio naknadno vratiti. Nakon emisije su mi se igrale druge igre (vidi dolje) te, znajući koliko me još stvari čeka, izgubio volju za prolaskom.
The Spirit and The Mouse (PC) - Tijekom prolaska kroz NOLF sam uzeo malu pauzu da bi isprobao igru koju sam upiknuo na ovogodišnjoj Humbleovoj proljetnoj rasprodaji. Radnja se odvija u malom francuskom selu Sainte-et-Claire tijekom jedne olujne noći, a vi preuzimate ulogu mišice koja želi ostvariti nešto veliko u svom malom životu. Nakon što jednoj gospođi vjetar odnese veš sa štrika, naša junakinja ga odluči vratiti no munja ju pogodi tijekom operacije spašavanja odjeće s jednog stupa. Ona začudo preživi i ubrzo sazna da je munja ustvari zaštitnički duh Lumion, poslan od Stvoritelja u selo kako bi pomogao mještanima s njihovim nedaćama. No sudar je prenio dio njegovih moći na mišicu, pa ju on unovači da mu pomogne s njegovim zadatkom kako bi se mogao vratiti u nebesa.
TSATM je 3D avantura s blagim metroidvanijskim i collectathonskim elementima. Cilj igre je proći kroz četiri dijela Sainte-et-Claire i otkloniti poteškoće seljana. Time dobivate sreću, koja je potrebna Lumionu da bi se vratio doma. Svi problemi su vezani uz nestanak struje pa vam je glavna igrina petlja pronalazak strujnih kutija u kvartovima i Kibblinsa, malih električnih bića koja ih pogone. Njihov povratak na posao je uvjetovan ispunjavanjem različitih zadataka poput utrkivanja, igranja skrivaća ili jednostavnih dostava.
Osim sreće, u selu će te skupljat energiju i žarulje. Energija je igrina valuta kojom aktivirate strujne kutije i kupujete nadogradnje i kozmetičke stvari. Žarulje su pak vezane uz jedan sporedni zadatak ali otključavaju i nove stvari kod trgovca. Sa svim tim, istraživanje je velika komponenta igre ali nemate tipične platformerske alate, poput skoka, pri ruci. U TSATM-u ne možete izgubiti zdravlje niti umrijeti, čak i ako padnete s 5 metara visine, te je time naglasak stavljen na manevrivanje kroz okoliš bez opasnosti.
Igrin umjetnički pravac mi je bio zanimljiv jer kombinira realizam (okoliš i mišica) sa stiliziranim elementima (siluete mještana i karikaturni izgled Lumiona i Kibblinsa). Glazba se sastoji od instrumentalnih skladbi inspiriranih Debussyjevim i Chopinovim opusom (nisam bio 100% siguran, ali devovi tako kažu) s temeljem na klaviru plus pratećim instrumentima poput harmonike ili violine. Glasovna gluma se sastoji od mrmljanja dok se mišica glasa cijukanjem te čak imate poseban gumb za to.
Po slikama i pozitivnoj Steam recepciji sam očekivao malo više, ali se radi o simpa igri za ubit jedno kišno poslijepodne.
Tales of Kenzera: Zau (PC) - Nakon The Spirit and The Mouse sam se planirao vratiti NOLF-u, ali ova igra mi je pala na pamet. Dobio sam ju u sklopu travanjskog Humble Choice paketa pa sam ju odlučio isprobati.
Radnja igre je zapravo roman koji pronalazi tinejdžer Zuberi u tatinoj radnoj sobi nakon njegove smrti. Knjiga govori o mladom šamanu Zauu u zemlji Kenzera koji je sklopio dogovor s Kalungom, bogom smrti. Tri Velika Duha odbijaju Kalungin zov u pogrebni život te su postali nemirni i destruktivni. Ako ih Zau uspije svladati i primiriti, bog smrti će zauzvrat oživjeti njegovog pokojnog oca.
ToK: Zau je 2.5D metroidvania te nema veze s Bandai Namcovim Tales serijalom. Svojim mehanikama ne odskače od ostatka predstavnika žanra. Krećete se i borite u svijetu podijeljenom na različite zone u kojima se nalaze nedostupna područja za čiji pristup trebate posebne sposobnosti. Glavni lik je dosta mobilan te odmah na početku dobijete dvostruki skok i dash, ali rekao bih da je glavni mehanički dio borba. Zau posjeduje dvije šamanske maske (Sunce i Mjesec) koje mu omogućuju borbu prsa u prsa i na daljinu te daju posebne sposobnosti poput zaleđivanja. Igra ima manji broj tipova neprijatelja, ali se razlikuju po načinu kretanja i napadima te će ponekad imati oklop osjetljiv na određeni tip štete,
što vas često tjera na mijenjanje strategije u borbi. Ako pak jako zaškripi, svaka maska ima poseban napad za čišćenje ekrana a aktivirate ga kad imate dovoljno duha, koji se najčešće puni šamaranjem protivnika.
Iako je podijeljena na više zona, sama igra je pretežito linearna. Ne možete birati kojeg Velikog Duha će te prvo riješiti nego imate fiksni red. Put kroz njih je u suštini pravocrtan s očitim opcionalnim prostorijama koje sadrže nešto korisno za igrača. Što se tiče stvari koje možete naći u ToKZ-u, imate sljedeće:
- Jeke - kristalne skulpture koje daju priče o svijetu i Zauu te experience
- Trinketi - predmeti koji mijenjaju sposobnosti poput jačeg liječenja ili dobivanje ekstra duha ako žonglirate neprijatelje
- Baobabi - mjesta meditacije koje rezultiraju povećanjem zdravlja
- Duhovni izazovi - serija borbi čiji prolazak rezultira raznim nagradama poput povećanog duha ili dodatnih trinketa
Također valja spomenuti da ne morate brinuti ako vam nešto promakne jer mapa ima izlistano što sve možete naći u svakom području.
ToK: Zau uzima vizualnu inspiraciju iz raznih naroda Bantu kultura (npr. Bagandu, Shona, Zulu, itd.), što se najviše vidi kod izgleda različitih zona, dok je izgled stvarnog svijeta baziran na afrofuturizmu. Kvaliteta 3D modela okoliša i likova varira te je vidljivo da su određene stvari dobile veći fokus. Soundtrack miješa elektroničku i tradicionalnu afričku glazbu, no najviše su mi u pamćenju ostale skladbe s vokalima.
ToK: Zau je mehanički solidna igra koja se od ostalih pripadnika žanra razlikuje s naglaskom na priču i mjestu radnje. Zbog pojednostavljenog pristupa bi rekao da je dobar uvod u metroidvanije, dok bi veteranima moglo biti malo razočaravajuće.
Assemble with Care (PC) - Puzzle igra od ustwo games u kojoj kao putujuća majstorica Maria popravljate razne predmete stanovnicima gradića Bellariva. Igra je podijeljena na poglavlja koja počinju razgovorima u maniri VN-ova te samim popravkom objekta o kojem se razgovaralo. Gameplay se u prinicpu sastoji od rastavljanja zadanog aparata, otkrivanja i zamjene pokvarenog dijela pa ponovnog sklapanja. Iako djeluje komplicirano, sam čin popravka je dost lagan te će Maria komentirati ako stavite krivi dio ili krenete ispravnim redoslijedom. Nivoi postaju zamršeniji kako igra napreduje, ali, opet, nisu pretjerano strašni.
S umjetničke strane, AwC dosta inspiracije vuče iz 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća. Likovi i predmeti su napravljeni u stilu oživljenog art decoa dok je glazba miks funka i jazza 70-ih i popa 80-ih.
Ok igra, ali sam očekivao više zbog ocjena na Steamu i prijašnjih naslova studija.
Creepy Redneck Dinosaur Mansion 3 (PC) - Nakon toliko čekanja, napokon je došao novi nastavak ovog legendarnog serijala. 20 godina poslije incidenata na Baylissu i otoku Killfather, Ministarstvo alkohola, duhana i superznanosti je postala prva linija obrana SAD-a od raznih opasnosti. J.J. Hardwell, bivši poštanski inspektor, biva poslan na prvi zadatak kao novopečeni agent Ministarstva u zabačenu vilu superznanstvenika Huncana Dockrighta III.-eg s ciljem istraživanja i zaustavljanja njegovih planova.
Ako vam je čudno da niste nikad čuli za ovaj serijal, postoji dobar razlog.
Ne postoje Creepy Redneck Dinosaur Mansion 1 i 2.
CRDM 3 sam isprobao na veljačnom Steam Next Festu, pa sam se iznenadio kada je relativno brzo izašla te da prije izlaska košta oko 13€ pa sam ju upiknuo jer zašto ne. Ono što je započelo kao parodija survival hororaca je tijekom razvoja postala kritika industrije video igara. Radi se o match-3 igri s elementima metroidvanije (iliti matchroidvaniji). Jezgru gameplayja je najlakše opisati kao pojednostavljen Puzzle Quest; borbe i interakcije s okolišem se odvijaju u obliku puzzle igre gdje morate spojiti nizove od 3 ili više simbola da bi ste dobili resurse potrebne za izvođenje napada ili posebnih akcija. Imajte u obziru da neke od njih mogu završiti vaš potez nakon uporabe. Također imate i male i velike predmete koje možete koristiti. Razlika među njima je da su prvi jednokratni i imate više mjesta za njih u inventaru dok su drugi dugotrajni ali ste ograničeni prostorom.
Obje vrste predmeta možete kupiti u dućanima, kao i nadogradnje za vašeg lika te ujedno služe kao save pointovi. Metroidvanijski element (ako se može tako nazvat) se odnosi na istraživanje vile i dobivanje novih sposobnosti, no više liči na visual novel. Nema slobodnog kretanja već su lokacije predstavljane kao točkice na mapi, povezane crticama. Kada dođete u neku, odvit će se situacija u maniri visual novela, razgovor (interni ili s drugim likovima) i mogućnost odabira reakcije. Ovisno o vašem izboru, J.J. će dobiti nove osobnosti poput kukavičluka ili vještina kao zabijanje ramenom u stvari. Oboje će biti korisne u borbama, ali će također ponuditi nove opcije u interakciji. Npr., ako dobijete sposobnost hakiranja, možete proći kroz računalne sustave koji su vam blokirali put, no dobijete i posebne napade protiv kompjutorskih ili robotskih neprijatelja.
Poput velikog broja pripadnika ovog žanra, temelj grafike je 2D. Likovi su nacrtani u stripovskom stilu dok se u pozadinama zna prošuljat fotomontaža ili dvije. Soundtrack je zanimljiv jer se prvenstveno bazira na polki ali dodaje neke elemente poput bendža ili vokala crkvenog zbora.
Iako su mi premisa i koncept igre bili zanimljivi, moram priznati da mi je igra postala manje zabavna što sam je duže igrao. Match-3 mehanike nisu toliko duboke, metroidvanijski elementi bazični, kretanje po mapi postane naporno zbog obaveznih VN segmenata te je sve obilježeno repeticijom. Pisanje je bilo ok, humor li-la, ali bilo je par fora koje su mi izmamile osmijeh. Priznajem ipak da me do kraja igre najviše vukla znatiželja za rasplet priče te na kakve ću još situacije naletiti.
Šteta, jer se radi o neobičnoj ideji s potencijalom koji ovdje nije skroz iskorišten.
A Memoir Blue (PC) - Narativna igra u kojoj pratite odnos olimpijske plivačice s njezinom majkom. On je prikazan putem sna u kojem se miješaju nadrealističke scene s njezinim sječanjima. Sama igra je linearno iskustvo u kojem gledate različite scene te povremeno stisnete na nešto u okolišu (uz poneku opcionalnu interakciju) ili riješite jednostavnu zagonetku kako bi ste išli dalje. Najbolji dio igre su mi bili vizuali gdje se kombininiraju 3D modeli kao simbol sadašnjosti te 2D animacije za predstavljanje prošlosti. Iskreno, to me je i najviše privuklo, ali sam se na kraju razočarao. Pošto je razina interakcije skoro pa nikakva, bilo mi je jako dosadno prolazit kroz nju jer vas ničim ne privlači osim činjenicom da je kratka igra pa će ubrzo završiti. Očekivano bi bilo onda da priča spašava stvar, ali apatija je bila jača. Znao sam da se radi o sporijem, intimnijoj iskustvu ali nisam mislio da će mi bit jedna od najgorih igara koju sam igrao (zasad).
Ako ste u mogućnosti, nemojte ovo igrat.
Naravno, igrao sam i nekoliko igara od svibnja do srpnja pa ću i to postat tu. Kada? Uskoro™.