SOMA - wow. Kakva igra. Mislim da sam prije par godina slučajno vidio na YT neki thumbnail sa nekom ženskom i nazivom 'most profound game' ili tako nešto i to mi se urezalo u pamćenje. Znao sam da se radi o SOMA-i, ali ništa više nisam znao o igri. I prije 2 tjedna sam malo gledao po Libraryu, vidim SOMA stoji tamo, sjetio sam se tog thumbnaila i rekao ajde moram sad preći igru da vidim o čemu se radi.
Frictional Games mi je bio poznat naziv na početku igre, ali nikako se nisam mogao sjetiti što sam od njih odigrao. Ali ubrzo mi je bilo jasno. Prije par godina sam odigrao prve 2 Amnesije od njih koje su mi bile stvarno dobre, ali ovo je posve nova razina.
Igra me odmah uvukla. Jako dobro izgleda, zvuk je nevjerojatan, a priča intrigantna. Kako se klupko odmotovalo, to me više zanimalo što se točno dešava. I tako sve do zadnje scene koja te apsolutno uništi. Igra nije strašna na način na koji je Amnesia. Nisam stalno pod stresom kao u Amnesiji, iako ima stresnih dijelova kad su čudovišta blizu. Njihov dizajn i zvukove koje proizvode su fenomenalni. No nekako sam stalno bio depresivan, pogotovo od polovice nadalje kad neke stvari postanu jasnije. Stvarno nisam očekivao ovoliko duboku priču s nekim egzistencijalističkim pitanjima. AI u budućnosti potencijalno donosi nezamislive horore s kojima se ova igra bavi. Mislim da ni sam ne želim razmišljati o nekima jer se jednostavno čine prestrašni i ne želim se još zamarati time.
Evo prošlo je 2 dana od kad sam završio igru, a još uvijek sam pod dojmom svega i imam osjećaj da sam odigrao nešto posebno. Još uvijek se stavljam u Simonove cipele i razmišljam kako bih ja reagirao da se nađem u toj situaciji. Ovo je savršena igra na temelju koje bi se mogla razviti zanimljiva debata.
Od mene najveće pohvale i sigurno ću je opet odigrati u budućnosti.
PS. Dio u Abbysu na 4000+ metara dubine. Kao da sam stvarno tamo bio. Možeš jedino čisti očaj osjećati.