Igra zbog koje sam uzeo Pro, i drago mi je da jesam. Nakon zadnjih par patcheva nisam primjetio više one texture probleme, iako povremeno bude toga. Sve u svemu, meni odličan ali ne baš 9/10 jer em je bilo glitcheva, em mi je rooster malo slab, em… Sve to em piše u reci, pa bacite oko.
Probaj me stići. Ja moram nastaviti Legend of Heroes: Trails of Cold Steel po 8 put.
kabegami Nisam ni ja, samo taj. Ali mislim da cu cekati Switch 2.
Meni je ovo bilo odlično, baš sam uživao. Neke stvari mogle su bolje, ali generalno divim se koliko mašte i efforta je otišlo u platformerske challenge. Po ničem originalna, ali opasno zabavna. Rado bih još, ali studio se raspao jer se nije prodalo dovoljno. Eto, toliko o tome.
Završio sam Outcast - A New Beginning.
Uhvatio sve achievementse 52/52.
Igra je bolja nego sam očekivao, svakako preporuka.
Prvo, hvala @DarkPunisher na inicijalnoj preporuci i @renda što ju je potvrdio - da ne slušam ne bih ovo odigrao. Toliko sam oduševljen igrom da mi je bed išta drugo krenut, jednostavno mi je sjela kao što rijetka sjedne.
Iako smatram da ovo možda nije devetka - igra koja ima dušu i combat + boss fajtove na razini gdje druge igre često ne postoje; za mene zaslužuje respekt i naklon, a i devetku. Baš najbolji parry naslov koji sam igrao, a da je ovaj žanr, i to ju čini posebnom, ali i težina koja će mnoge odbit. No, ta Normal težina je baš to što je najbolje u igri, i učinite si usluge pa je tak i odigrajte. Uf, težak dan jer znam da je gotovo.
P.S - Igra se zove Nine/10 pa onda i ima smisla 
foggy Potpis od A do Z, samo je meni zacementirana 9-ka.
Pod minus jedino bi stavio, kak si i ti sam naveo da su neke lokacije jednolicne, ali combat je toliko fenomenalan da sam jednostavno zazmirio na to. A zadnji boss je nesto nenadjebivo, bolesno dobar fajt koji od tebe trazi doslovno sve sto si naucio kroz igru.
Prekrasnoca od igre. <3
DarkPunisher Apsolutno. Ta jednolicnost me nekad smetala, ali zapravo je manji faktor u genijalnosti igre kao cijele. Imas pravo, mozemo devetku zacementirat, taman jucer nabavio i 3 kubika materijala
Isprike za malo starije izvješće. Ovo sam počeo pisati početkom godine i milsio postat prije mjesec dana, ali se protegnulo te mi je bilo šteta baciti kad sam se raspisao.
Zadnje se igralo:
Pang (PS 1; emulator) - Siječanj s igraće strane sam počeo povratkom Grandiji te sam imao tjedan dana slobodno tijekom kojih sam ju mislio završiti. No, nekako mi je pao na pamet ovaj naslov iz mog djetinjstva dok sam nešto čitao na Internetu pa mi se javila nostalgična želja za igranjem. Za one koji ne znaju, Pang je arkadna igra u kojoj preuzimate ulogu jednog ili dva mladića (ako igrate co-op) te obilazite razne svjetske lokalitete kako bi uklonili čudne balone koji su se počeli pojavljivati na njima. Lokacije su najčešće podijeljene na tri nivoa koji se razlikuju po rasporedu objekata u njima i dobu dana. Cilj svakog nivoa je izbušiti balone harpunom koji probijaja njih i određene blokove, no morate paziti da vas ne dotaknu jer jedan dodir je dovoljan za izgubiti život i ponovni prelazak nivoa. Možete i naći dodatno oružje u vidu spojnih žica i mitraljeza te predmeta poput štita, pjesčanog sata (usporavanje balona), običnog sata (zamrzavanje vremena) i dinamita (rastavljanje balona na najmanje dijelove). Također na nivoima imate i razne prehrambene proizvode koji donose dodatne bodove (određeni broj bodova = dodatni život) te životinje koje vam mogu pomoći bušenjem balona ili odmoći oduzimanjem mogućnosti pucanja ako se zabijete u njih.
Kraće nego što sam mislio, ali Pang mi je i dalje gušt odigrati.
Incredible Crisis (PS 1; emulator) - Vlak nostalgije ide dalje. Povod igranju je bio @alexy jev Astrobot stream kad je našao Unlucky Salaryman bota što je dovelo do malog razgovora o igri. IC sam igrao kao klinac na Plejki ali ga nikad nisam prošao jer sam zapeo na jednom dijelu. Pošto je Alexius rekao da igra traje oko dva sata, stavio sam ju na popis PS 1 igara za odigrat ... te ju odlučio odigrat nakon Panga.
Incredible Crisis je igra koja prati četiri člana japanske obitelji Tanamatsuri na rođendan njihove bake. Iako počinje kao uobičajan dan, niz neuobičajenih događaja poput pljačke banke, napada divovskog medvjedića na Tokio ili invazije vanzemaljaca će razbiti svakodnevnicu oca Tanea, majke Etsuko, sina Tsuyoshija i kćeri Ririke te otežati kupnju poklona i dolazak kući na vrijeme za feštu.
Igra je podijeljena na četiri dijela (jedan za svakog člana obitelji) koji se sastoje od poglavlja. Svako od njih je mini igra te variraju od jutarnje gimnastike na poslu i bijega od različitih stvari do kviza u kojem morate uvjeriti ekipu hitne pomoći da ste svjesni ili šuljanja iz banke za vrijeme pljačke. Nivoe počinjete s određenim brojem života te glavom koja predstavlja razinu stresa koje likovi proživljavaju; ako se ona napuni do kraja, gubite život te krećete nivo ispočetka. Nakon bunta od tri-četiri poglavlja, bivate ocjenjeni za izvedbu u svakom od njih te kao nagradu možete dobiti dodatne živote i sejvati napredak. Ako vam se neki nivo posebno svidio, imate opciju mogućnost ponovnog prelaska dostupnog u glavnom meniju.
Grafički mi je igra ok; koristi stilizirane modele ali bi rekao da je većina animacija kvalitetno napravljena. Soundtrack mi je bio jako dobar. Za njega je bio zadužen bend Tokyo Ska Paradise Orchestra te se sastoji od ska skladbi (šok!) i u kombinaciji s art syleom jako doprinosi vrckavoj atmosferi igre.
Simpatično iskustvo sa zanimljivim idejama i prezentacijom, ali izvedba nekih mini igara je mogla biti bolja.
Disruptor (PS 1; emulator) - SF FPS. Disruptoru me najviše privukla činjenica da se radi o prvijencu Insomniac Games te da nisam nikakvog pojma o njemu pa sam odlučio to ispraviti.
Radnja je smještena u budućnost te prati Jack Curtisa, mladog novaka LightStormer Corps, privatne vojne firme u službi Ujedinjenih Naroda, tj. svjetske vlade. Nakon odrađenog treninga pod vodstvom svog brata Blakea, on biva poslan na razne misije kroz Sunčev sustav poput oslobađanja taoca ili eliminacije gusarkih družina. Tokom igre sazna za zavjeru unutar kompanije koja bi ugrozila čovječanstvo te odluči poremetiti (iliti Disruptati) planove urotnika.
Mnogi rani FPS-ovi su bili oslovljavani kao Doom klonovi, no mislim da ne bi bilo krivo nasloviti Disruptor tim nazivom. Rekao bih da po brzini, napucavanju i dizajnu nivoa vuče dosta inspiracije iz poznatog joj uzora. No, ima par stvari s kojima se diferencira:
S umjetničke strane, igra daje dojam niskobudžetne SF serije te mislim da je dobra vremenska kapsula 90-ih godina prošlog stoljeća. Nivoi su napravljeni u 3D-u, dok su neprijatelji, oružja i objekti koje možete pokupiti 2D spriteovi koji mi izgledaju kao da su ispali iz nekog američkog stripa ili crtića. FMV-ovi između nivoa mi liče kao da su snimani na setovima koji su tada bili slobodni, a za kvalitetu glume bi zlobnici rekli da ne odudara od standarda formata. Ton soundtracka naginje prema tipičnoj filmskoj akcijskoj i napetoj glazbi, ali mi nije baš ostala u pamćenju.
Iz povijesne perspektive mi je bilo zanimljivo, ali gledano samostalno kao igra nije baš nešto.
Super Pang (PS 1; emulator) - Pang sam odigrao u sklopu Super Pang Collection na PS 1 pa sam ju odlučio završiti nakon Disruptora. Super Pang donosi malo noviteta u odnosu na original; premisa je ista samo što se odvija na drugim lokacijama te su nivoi drugačije strukturirani. Kada pokrenete igru, možete birati između Arcade (kampanja u stilu jedinice) ili Panic (“beskrajni”) načina igranja. Sami gameplay noviteti su mogućnost penjanja na platforme i šesterokutni baloni koji se kreću pod kutem od 45 stupnja.
Ok igra, ali jedinica mi je bolja.
Pang! 3 (PS 1; emulator) - Treći dio kolekcije i, prema meni, najbolji. Pang! 3 ima drugačiju premisu od prve dvije igre. Ovdje preuzimate ulogu lopova umjetnina, nivoi su bazirani na slikama a baloni glume njihov sigurnosni sustav. Gameplay je sličan Super Pangu ali novost je što možete birati između četiri lika koji se razlikuju po početnim oružju ili posebnim sposobnostima. Također se uvode nove vrste balona poput zvijezde koja uništi sve balone na nivou ili bombe koja riješava balone u svojoj blizini. Načini igranja su preneseni iz prethodnika uz dodatak početničkog moda, tj. skraćene kampanje. Isto valja spomenuti da Pang! 3 za vizuale ne koristi pixel art kao prve dvije igre već prerenderane spriteove u stilu Donkey Kong Country.
Sve u svemu, drago mi je bilo proć kroz kolekciju te možda nastavim s daljnjim nastavcima.
Drill Dozer (Game Boy Advance; emulator) - 2D platformer izabran za siječanjski Game Club kolege Alexiusa. Drill Dozeru nas je privukao podatak da se radi o igri Game Freaka, studija najpoznatijeg po Pokemon serijalu, koja nije vezana uz navedeni serijal i komentari ljudi na netu kako se radi o skrivenom GBA dragulju.
Smješteno u nespecifičnu budućnost, u igri preuzimate ulogu Jill, kći vođe bande The Red Dozers. Tata Doug joj je nastradao tijekom napada Skullkersa, suparničke bande, u kojem im je ukraden i dragocjeni Crveni Dijamant pa ona preuzima vodstvo dok se ne oporavi. Osim financijske, otuđeni dragi kamen za Jill ima i emotivnu vrijednost jer je bio dar njezine pokojne majke. Uz pomoć svog titularnog robota, ona i njezina ekipa kreću u potragu za draguljom, ali se neće buniti ako nađu i druga blaga.
Kako bi ste pronašli otuđenu imovinu, morat će te proći kroz nekoliko zona koje su najčešće podijeljene na dva nivoa. Oni su pretežito dugački te ih istražujete pomoću svog ne pretjerano agilnog i brzog robota. Nedostatak mobilnosti je nadomješten uporabom bušilica. One su glavno sredstvo interakcije s okolišem i neprijateljima, s tim da je potonje, izuzev bosseva, dosta jednostavno. Glavna caka je što će te naići na stvari koje ne možete bušiti na prvu, već morate pronaći zupčanike koji omogućuju robotu prebacivanje brzina u vidu pravovremenog pritiska na L ili R tipku. One predstavljaju smjer kretanja bušilice te imate situacije gdje morate bušiti u određenom smjeru ili promijeniti smjer tijekom svrdlanja. Zgodna stvar je što igra izvorno dolazi s Rumble Pakom, što omogućuje vibriranje konzole (ili gamepada, u mom slučaju) tijekom bušenja i određenih scena.
Van zupčanika, spremnika zdravlja i ključnih predmeta, na nivoima će te pronaći čipove i blaga. Čipovi su Drill Dozerova valuta te ih možete koristiti u dućanu kako bi ste kupovali stvari poput dodatnih spremnika zdravlja, nadogradnji bušilica ili pristup bonus nivoima i mogućnost nastavka igranja ako vam health padne na nulu. Blaga su collectiblei u maniri Wario Landa te im je jedina svrha povećanje postotka završetka.
S umjetničke strane bi rekao da je produkcija top. Uporabom velikog raspona boja te detaljnim i emotivnim spriteovima me podsjeća na crtić iz kasnih 90-ih/ranih 2000-ih. Najugodnije iznenađenje mi je bio soundtrack u kojem glavnu riječ ima funk i pop. Minus mi je što postoji pjesma koja svira nakon što pokupite zadnji zupčanik te ona briše dotadašnju glazbu nivoa. Nije sama po sebi loša, ali dosadi pošto će te je čut u svakom nivou.
Ok mi je igra, al’ razočaranje s obzirom na njenu reputaciju na Internetu. Jako me podsjetila na Pid u smislu da upravljate sporim i tromim likom, što je uzeto u obzir u dizajnu standardnih nivoa, ali igranje zahtjevnijih platformerskih dionica je katastrofa. Kako bi rekli Ameri: stajl ovr sabstenc.
Spyro: Season of Ice (Game Boy Advance; emulator) - Nakon što sam završio Spyro Reignited Trilogy prije dvije godine, javila mi se morbidna želja da prođem kroz ostatak serijala. Kao što vidite, nije mi se pretjerano žurilo u ostvarivanju te ideje, a glavna dilema mi je bila otkud krenuti dalje. Pošto sam nakon Drill Dozera bio u GBA điru, odlučio sam krenuti s ovim naslovom. Dodatni faktor koji je cementirao odluku je taj da je Digital Eclipse, danas najpoznatiji po remasterima starih 2D igara, razvojni studio te me zanimalo na što će ličiti Spyro igra u dvije dimenzije.
Spyro: Season of Ice se odvija nedugo nakon Year of the Dragon, a počinje slično kao Ripto’s Rage. Spyro se odmara s prijateljima na plaži kadli im doleti poruka u boci zavezana za balon. U njoj ih vila Zoe moli za pomoć u oslobađanju njezinih prijateljica od zlog Grendora. Spyro bez imalo dvojbi prekida odmor te se uputi u Vilinske Zemlje kako bi porazio čarobnjaka.
Unatoč slabijem hardveru, dečki i cure iz Digital Eclipsea su se dobrano potrudili prenijeti feel Spyro igara s “velikih” konzola. Unatoč prebacivanju s 3D iz trećeg lica na izometrični 2D, okoliši su šaroliki, Spyro ima svoje klasične pokrete, spriteovi su ok (iako portreti liče na niskobudžetne direct-to-video crtiće) te su čak preneseni zvučni efekti. Po gameplayju bi rekao da je Season of Ice najsličniji jedinici, ali uzima elemente i iz druga dva naslova originalne trilogije. Imate hub iz kojeg putujete u druge nivoe i druge hubove (kada ostvarite određene uvjete). Skupljaju se dvije stvari (dragulji i vile), a unutar nivoa će te dobivati posebne zadatke kao u Ripto's Rage. Moneybags je u igri, ali od njega možete kupiti samo pristup Sparxovim nivoima a la Year of the Dragon. Također su prisutni i Speedway nivoi koji se ovdje igraju poput Space Harriera; Spyro leti fiksnom putanjom dok mu je kamera iza leđa te unutar vremenskog roka morate doći do i pobijediti bossa nivoa. Dodatno vrijeme dobijete prolaskom kroz prstenje i prženjem neprijatelja koji dolaze prema vama. Nivoi imaju normal i hard težinu te morate proći obje ako ciljate na rješavanju svega. Glavna razlika između njih je količina vremena dana za njihovo rješavanje.
Unatoč svemu tome, odustao sam od igre. Stvari koje su kumovale tome:
Pa se tako raniji kuriozitet pretvorio u frustraciju. Ostatak GBA igara sam otpisao, a ostalim konzolaškim naslovima ću se pozabaviti tkoznakad.
Osim navedenog, u veljači je bio Steam Next Fest pa se isprobalo sljedeće:
To je to zasad. Čujemo se za dva mjeseca.
️ Završen KCD2, GOTY 2025 
️ Nastavljam Fantasian po treći put. Moram grindat 10 lvl-a za nastavak priče, 60h 
