Prošli tjedan se igralo:
MagiCat (PC) - 2D platformer u kojem ste mačka čarobnjak te morate vratiti svoj ukradeni magični dragulj. Igra je posveta platformerima iz četvrte generacije konzola (SNES, Sega Mega Drive), a rekao bih da najviše inspiracije crpi iz Super Mario Worlda. Kada počnete igru, nađete se na karti svijeta po kojoj se možete slobodno kretati ali morate prolaziti nivoe kako bi Vam se otvorili novi dijelovi mape. Nakon par nivoa koje morate proći, igra se malo više otvara te možete donekle birati kojim redoslijedom će te prelaziti nivoe; igra ih ima 63 a grupirani su u sedam grupa po devet nivoa.
S gameplay strane je jako slična klasičnim platformerima, ali ima svoj „spin“ na neke stvari. MagiCat ima healthbar od četiri crtice a od kontrola imate skok koji postane lebdenje ako ga držite, napad i zalet koji koristi manu za korištenje. Na nivoima skupljate novčiće (100 skupljenih Vam daje jedan životni poen), boce mane (za zalet, liječenje i stvaranje checkpointa na nivoima) te crvene dragulje (valuta u dućanima na karti svijeta gdje kupujete dodatne sposobnosti). Svaki nivo je podijeljen na tri dijela i boss borbu. Svaki dio nivoa sadrži jedan dragulj te svi dijelovi osim prvog imaju opciju stvaranja checkpointa gdje se respawnate u slučaju smrti. Sustav života je napravljen tako da skupljate životne poene umjesto klasičnih života. Kada umrete, možete platiti određenu cifru poena (koja raste nakon svake smrti u nivou) da se odmah respawnate; ako ne platite, krećete ispočetka s nivoom ili od zadnjeg stvorenog checkpointa (stvaranje checkpointa također resetira cijenu respawnanja). Svaki nivo ima svoju mehaniku te je ona preslikana i u boss borbi; npr. jedan nivo je karakteriziran padajućim injem pa bossa morate pobijediti tak da ga namamite ispod njih.
Igra mi je bila ok ali sam odustao jer sam na polovici igre se naživcirao prilikom skupljanja dragulja na jednom nivou te nakon malo razmišljanja zaključio da mi se ne da više igrati. Pozitivna stvar je da me igra natjerala da napokon zamijenim gamepad. Nije stradao u naletu bijesa nego su godine korištenja učinile svoje; lijevi analog stick je izlizan do te mjere da tijelo sticka strši kroz „klobuk“ (desni rub više nije uopće pokriven) te neki gumbi puno sporije reagiraju (posebice L3 i A/tj.X).
Vomitoreum (PC) - FPS metroidvania. U igri preuzimate ulogu umjetno stvorenog vojnika s ciljem ubijanja naslovnog stvorenja, bića koje je opustošilo igrin svijet. Prvo što iskače kod igre je njezin art style. Tvorci igre kažu da su bili nadahnuti slikama Zdzislsawa Beksinskog te mogu reći da je utjecaj vidljiv; neprijatelji su izobličeni ljudi i groteskne spodobe dok okoliš i zgrade izgledaju kao miks gotike i nadrealizma. Gameplay je dobar; borba je brza i zna biti ponekad kaotična kad je veći broj protivnika na ekranu (također je plus što imate neograničeno municije) a nivoi su dobro dizajnirani, imaju dobar slijed te su područja povezana na zanimljive načine. Glazba se koristi sporadično te korištene skladbe doprinose tmurnoj atmosferi igre.
Imam nekoliko primjedbi na igru:
- Mapa je rudimentarna. Ona Vam pokazuje sva područja gdje ste bili te se ona razlikuju po boji terena ali ne markira zanimljivosti te morate pamtiti gdje se što nalazi.
- Igra nema warp funkciju tako da u slučaju povratka na neko mjesto idete pehaka.
- Igra nema ni inventar što je posebno iritantno ako radite sidequest gdje morate skupiti 10 komada predmeta iste vrste a želite vidjeti koliko ste ih skupili do tada.
- Igra je iznenađujuće kratka. Očekivao sam kojih 5-6 sati igranja, a prošao sam ju za tri sata.
Zanimljivo iskustvo, svaka pohvala tvorcima što su uspjeli napraviti u GZDoom engine-u (pojačani Doom II engine). Nadam se da će se ponovno okušati u metroidvaniji jer smatram da imaju dobre temelje na koje mogu lako nadograditi.
Delver (PC) - 3D dungeon crawler iz prvog lica s roguelite elementima. Premisa igre je vrlo jednostavna; igrate kao pustolov u potrazi za legendarnom kuglom te istražujete ruševine kako bi ste ju našli i živi vratili na površinu. Delver vuče inspiraciju iz igara poput Might and Magic, Eye of the Beholder ili Legend of Grimrock, ali s nekoliko bitnih razlika: odvija se u stvarnom vremenu, naglasak je stavljen više na akciju nego role-playanje te su joj mehanike pojednostavljene u odnosu na prethodnike.
Gameplay se sastoji od istraživanja nivoa, izbjegavanja raznih zamki, tamanjenja neprijatelja, skupljanja oružja i opreme i spuštanja u niže razine ruševina dok ne nađete Kuglu. Igra nema sustav klasa, tako da možete koristiti sva oružja na koja naiđete ali njihova učinkovitost će ovisiti o Vašim statsima; ako imate visok napad, oružja za borbu prsa-o-prsa i lukovi će raditi više štete dok Vam visoka magija omogućuju duže i bolje korištenje čarobnih štapića. Kada skupite dovoljno iskustva, level up-ate te Vam igra nudi jačanje jedna od tri nasumično izabrana atributa. Kada umrete, gubite sav napredak (opremu, levele i poziciju na trenutnom nivou) te dobivate novog lika s novom nasumično generiranom opremom te krećete kroz spust ispočetka. Saveati možete jedino kada izađete iz igre te ona pamti Vašu posljednju lokaciju, opremu i statove.
S vizualne strane, Delver za izgled nivoa i predmeta vuče inspiraciju iz Minecrafta dok su likovi i oprema 2D spriteovi. Zvuk u igri je ok, soundtrack služi svrsi ali ima nekoliko pjesama koje odskaču. Nije mi se svidio balans zadnja dva nivoa. Kada dođete na novo područje, igra uvodi nove i teže neprijatelje ali Vam daje i prigodnu opremu za njihovo rješavanje; zadnje područje je izuzetak u smislu da ne daje puno opreme nego povremeno naiđete na predmete za liječenje te morate ili izbjegavati neprijatelje ili se nadati da je oprema koju ste dosad skupili dovoljna. Ok igra za ubit par sati, ali ne očekujte novi Legend of Grimrock ili Ultima Underworld.