Napokon sam se odlučio odigrati Hellblade: Senua's Sacrifice. Osjećam se bedasto jer nisam prije odigrao ovo čudo od igre, ali opet, drago mi je da sam zaigrao točno kada sam želio takvu igru. Ovo mi ide bez problema među najdraže igre, a sama Senua među najbolje napisane likove u igrama. Kombinacija maštovitog pristupa naraciji, besprijekorne glume i pamtljive glazbe je nešto što će mi ostati zarezano u pamćenju, odmah uz najbolje trenutke igara koje se tretiraju kao sam vrh onoga što je industrija napravila.
Jednostavnost borbe je toliko pozitivna stavka jer ne tjera igrača na razmišljanje koliko na čistu reakciju i emociju. Popraćeno odličnim motion-captureom i glasovnom glumom pri čemu svaki vrisak daje emociju udarcima te neprijateljima koji su uvijek viši, jači, opasniji i emotivno nepokorivi, borba u Senui je stvarno posebno iskustvo koje je od početka do kraja toliko jednostavan princip održalo svježim, zanimljivim i efektnim.
Igra predivne priče, snažne poruke, nezaboravne glazbe i protagonista, Senua's Sacrifice je igra koju bi u jednom trenutku svatko trebao odigrati.