Po tko zna koji put u životu Football Manager 2006.
Nakon uobičajeve gnjavaže s pokretanjem prastare igre na novim windosima, pojavljuje se onaj znak Sports Interactivea. Malo koja stvar me toliko brzo vrati u mlađe dane poput tog znaka. Odabir uobičajeno pada na Rijeku gdje me već s kopačkama oko vrata čekaju Krpan, Lerant i Žilić. Dobro su upoznati s činjenicom kako se na njima može zaraditi pokoji milijunčić od kojeg kupujem bjeloruske i južnoameričke talente. Na vrata kucaju Saturn, Wisla i Debrecen osljepljeni sjajem s Krpanove ćelave glave. Prodavat će im maglu par utakmica i nakon toga čamiti u drugoj momčadi idućih nekoliko godina. Za to vrijeme Sergey Kisly kojeg sam doveo s Krpanovim parama dere mreže Kamen Ingrada i Međimurja skupa s uvijek pouzdanih Zekićem. Nakon par godina Kislyja kupuje Barcelona za 12mil, a u Rijeku dolazi Dimitar Berbatov. Leverkusen pristaje na vrhunsku ponudu od 1mil odmah, 5 mil kroz idućih 5 godina, 20mil nakon 50 nastupa za Rijeku, 10 mil nakon 50 golova. Naravno, iskorištavam poznavanje svijetle budućnosti određenih igrača i dovodim Falcaa, Higuaina i Aguera. Nakon jedne sezone Falcao prelazi u Zagreb, gdje je trenutno na transfer listi, a Higuain sreću pronalazi u Zadru gdje se sa Želimirom Terkešom bori za ostanak u ligi.
Mogao bih do sutra pisati o dogodovštinama s virtualnih travnjaka. Kad god me uhvati neka melankolija, u pozadini upalim glazbenu listu sa Sum 41, RHCP i sličnim bendovima iz djetinjstva, pokrenem FM i otvorim si pivicu. Ponekad male stvare učine čovjeka sretnijim.
Da ne bude sve savršeno pobrinuo se legendarni Munhoz kojeg ni Berbatov nije uspio nadmašiti. 
