Pretprošli i prošli tjedan se igralo:
Northern Journey (PC) – FPS avantura smještena u norveške krajeve te inspirirana njenom mitologijom. Premisa igre je da tokom veslanja fjordovima bivate napadnuti te prisiljeni napustiti vaš izbušeni čamac. Tražeći sredstva da ga popravite, naletite na misterioznu sviračicu frule koja vam obeća pomoći ako joj zauzvrat pronađete tri artefakta.
Northern Journey izgledom i dizajnom podsjeća na naslove iz 2000.-ih. Srž gameplaya je istraživanje različitih povezanih područja na linearan način (uz pokoj skriveni puteljak), borbe s različitim neprijateljima te obavljanje različitih zadataka.
Imate šaroliki arsenal od devet oružja (od kojih je jedno skriveno) plus oružja unikatna za određene bosseve te svako ima svoju prednosti i mana. Npr. početno oružje vam je praćka koja radi dosta štete i ima beskonačno municije ali morate je dugo vrtjeti prije lansiranja kako bi ste izvukli maksimum. S druge strane imate repetirajući samostrijel koji radi malo štete ali je zbog brzine dobar protiv velikih skupina neprijatelja. Sva oružja koja pokupite nosite sa sobom, ali imate samo četiri hotkeya za brzo izvlačenje pa tu dolazi do razmišljanja što vam je potrebno imati pri u ruci u trenutnoj situaciji.
Zadaci koji dobijete su jasni i direktni, ali ponekad ćete morati razaznati što trebate napraviti i gdje trebate ići jer nemate in-game vodiča poput kompasa ili strelice. Sve bitne stavke su vam zapisane u dnevniku te imate kartu područja, ali vam ona ne pokazuju vašu trenutnu lokaciju niti lokaciju cilja pa se tako stavlja naglasak na istraživanje i pamćenje znamenitosti radi orijentiranja. Samo istraživanje vas nagrađuje zalihama municije i napicima za liječenje ali i nadogradnjama za zdravlje i povećanim kapacitetom municije.
Najupečatljiviji vizualni dio igre su krajolici koji dobro očaravaju skandinavski okoliš, što uključuje šume, močvare, špilje, kanjone i planine. Modeli u igri su jednostavni, ali dobro animirani. Zvučni efekti su dobro napravljene te je u nekim slučajevima korištena električka distorzija kako bi se izrazila grubost. Sam soundtrack se sastoji od opuštajućih melodija s povremenim vokalnim dionicama i elektroničnom glazbom. Na prvu mješavina zvuči neobične ali dobro naglašava melankolične, jezive i čudne dijelove igre.
S obzirom da se radi o igri solo deva, Northern Journey je pravo malo postignuće. Preporuka.
Prošli tjedan se igralo:
New Super Lucky's Tale (PC) – Prepravljeno izdanje Super Lucky's Talea, 3D platformera koji je izvorno izašao za Xbox One i Windows Store na PC-u. Original nisam igrao, ali čitajući na netu sam saznao da NSLT u odnosu na njega donosi redizajnirane nivoe, ukomponira DLC-eve u glavnu igru, popravlja tehničke poteškoće (ponajviše s kamerom) te ima drugačiju priču.
Radnja New Super Lucky's Talea se vrti oko Knjige Vjekova (Book of Ages), magične knjige koja je dom brojnim različitim svjetovima. Stanovnici istih su osnovali red Čuvara s ciljem rješavanja međusobnih razmirica te održavanja mira. Nakon što iznenada nestane njegov svijet, čarobnjak Jinx i njegova djeca izdaju Čuvare kako bi iskoristili moć Knjige za vlastite potrebe. Nakon izganjanja većine bivših suboraca u nepoznate svjetove, Jinx uspije ostatak stjerati u kut no tijekom odlučujuće bitke, Knjiga odbije poslušnost, raštrka svoje stranice te usiše Jinxa, njegovu djecu i Lucky, brata jedne Čuvarice, u sebe. Ciljevi igre su vam da , kao Lucky, skupite sve stranice, porazite Jinxa i familiju me te da se vratite sestri.
New Super Lucky's Tale se najlakše može opisati kao greatest hits 3D platformera. Nakon uvodnog nivoa ste bačeni u hub svijet a la Spyro gdje pristupate drugim nivoima što kulminira borbom s bossom trenutnog svijeta. Nivoi se dijele na tri tipa:
- 3D nivoi napravljenih u maniri Croca ili Spyra
- 2D nivoi slični bonus dijelovima u Crashu
- Runner nivoi gdje samo kontrolirate Luckyjev skok
U njima skupljate dvije vrste collectiblea: stranice Knjige Vijekova, koje otključavaju daljnje nivoe, i novčiće kojima kupujete odjeću (koja samo ima kozmetičku svrhu) te vam daju dodatni život kada ih skupite 300. Neovisno o strukturi nivoa, svi imaju u sebi četiri stranice koji dobijete na isti način:
- Prelaskom nivoa
- Skupljanjem tristo novčića
- Skupljanjem slova L-U-C-K-Y
- Pronalaskom skrivene stranice
Za pristup bossevima vam treba prosječno 10 stranica što znači da možete napredovati dalje kroz igru već s dva i pol 100% prijeđena nivoa. Osim njih, izvori stranica su vam dodatni izazovi u hubovima koji dolaze u obliku puzzle nivoa gdje morate gurati skulpture na određene pozicije i labirinta koje morate proći kuglom pritom i skupiti sve novčiće u njemu.
NSLT koristi šareni vizualni stil koji podsjeća na prosječne 3D holivudske crtiće dok je produkcijski između nasumične mobilne igre i remakea Spyro the Dragona. Igra ima glasovnu glumu ali normalni govor je prisutan u animacija i povremenim Luckyjevim povicima dok ostatak čine nasumični zvukovi. Soundtrack je ok, ali se ne ističe previše.
Sve u svemu, ok igra, ništa posebno. Po težini je tu negdje sa Spyrom, ali nema njegov šarm.
Quake (PC) – Ponovno me uhvatila želja za igranjem idove igre, ali umjesto da krenem s Final Doomom, interes mi je privukao Quake, prvenstveno zbog remastera izdanog prije dvije godine. Nije mi prvi put da ga igram, ali prethodno iskustvo se sastojalo od igranja deathmatcheva na satovima informatike u osnovnoj školi. Quake i njegove ekspanzije sam nabavio prije remastera pa sam odlučio proći kroz sve službene dijelove jedinice.
Premisa igre je slična Doomu; vojska radi eksperimente s teleportiranjem koji rezultiraju otkrivanjem drugih dimenzija i privlačenjem pozornosti bića zvanog Quake koji ih iskoristi kako bi pokorio čovječanstvo. Vi preuzimate ulogu Rendžera, jedinog preživjelog vojnika ljudske protuofenzive te na vama ostaje zadatak skupljanja četiri različitih runa kako bi porazili misterioznog neprijatelja.
Kada pokrenete igru, odmah ste bačeni u nju te birate između tri prolaza koji predstavljaju različite težine (Easy, Normal i Hard). Postoji i četvrta težina (Nightmare) čiji je pristup skriven, a ista metoda izbora je prisutna u ekspanzijama. Valja napomenuti da remaster unosi promjene kod Nightmare težine. Dok je u originalu caka kod Nightmarea da neprijatelji brže napadaju, u remasteru su postavke neprijatelja kao na Hardu ali maksimalno možete imati 50 healtha. Neovisno o izabranoj težini, naći će te se u hubu gdje birate jednu od četiri epizode nakon kojih se otvara posljednja.
Gameplay petlja je u principu jednostavna: morate doći od početka nivoa do kraja pritom skupljajući ključeve za napredak i ubijajući razne neprijatelje. Slično kao Doom, samo što je dinamika drugačija zbog slobodnog gledanja, potpunog kretanja u trodimenzionalnom prostoru, manjeg broja neprijatelja u nivoima i veće mobilnosti vašeg lika. Na raspolaganju imate osam oružja koja su mi osobno manje upečatljiva od Doomovog arsenala ali je uvijek gušt koristiti bacač raketa, što je i očekivano od igre iz koje je nastao rocket jump. Svidio mi se i dizajn nivoa koji nisu toliko labirintski napravljeni nego imaju cirkularni dizajn (idete u krug i često je izlaz blizu početka) te se dijelovi povezuju kako prolazite kroz njih.
Pošto se radi o naslovu koji je napravio veliki skok u 3D grafici, očekivao sam grubi izgled ali nekako ta grubost paše. Nivoi su najčešće bili dvorci, spilje, tamnice i sl. pa prevladaju gotički stil s malo industrijalizma uz obilatu uporabu hladnih boja, pretežito smeđe i sive. U remasteru sve izgleda ljepše, posebice animacije likova koje se sjećam da su bili spore. Zvučni efekti su dobri a svakako treba izdvojiti izvrstan soundtrack od Nine Inch Nailsa na kojem prevladavaju atmosferične skladbe nastale kombiniranjem ambijentalnih zvukova i sintesajzera.
Dobra igra koja je pala malo u zaborav od strane opće gaming populacije. Ako ste u mogućnosti, svakako isprobajte.
