Prošli tjedan se igralo:
Spyro 2: Ripto's Rage! [2018] (PC) – Nakon par igara sam se vratio Reignited kolekciji te krenuo s drugim dijelom.
Par godina nakon originala, Ripto's Rage prati Spyrove nove avanture kada na putu prema ljetnom odmaralištu biva preusmjeren u svijet Avalar. Tjedan dana prije početka igre, stanovnici Avalara su tijekom eksperimentiranja s portalima slučajno uvukli čarobnjaka Ripta koji je, uvidjevši da ovdje ne žive zmajevi, odlučio osvojiti njihov svijet. Kao odgovor na to, prizovu Spyra koji im odluči pomoći.
Igra je i dalje 3D platformer dok s gameplay strane Ripto's Rage dijeli dosta elemenata s originalom, ali ima i razlika, bilo više ili manje bitne. One su sljedeće:
- Promijenjeni su collectiblei. Dragulji su ostali ali umjesto zmajeva i jaja, skupljate talismane i kugle
- Nivoi su strukturirani da imaju glavne i sporedne ciljeve. Glavni ciljevi daju talismane, a sporedni kugle
- Uporaba dragulja kao valute za kupovinu raznih stvari
- Nove sposobnosti poput plivanja ili penjanja koje dobijete kupovinom
- Zaključani dijelovi nivoa koji postaju dostupni kada nabavite nove sposobnosti
- Manje bosseva, ali duže borbe
Grafički u kolekciji nema razlike između originala i dvojke. Soundtrack mi nije toliko upečatljiv ali mi se sviđa što ima više dijaloga s likovima.
Solidna igra. Kao klincu mi je bila bolja od originala dok su 20+ godina kasnije na sličnoj razini.
Donut County (PC) – Puzzle igra u kojoj preuzimate ulogu rakuna te pomoću daljinski upravljane rupe radite dostave krafni, tj. kradete ljudima smeće.
Gameplay malo podsjeća na Katamari Damacy. Imate predmet s kojim morate pokupiti druge objekte na nivou te postaje veći što više predmeta pokupite. Glavni cilj na većini nivoa je usisati sve stvari pomoću rupe, ali dobijete druge tipove zadataka kako napreduje igra prvenstveno zahvaljujući katapultu kojeg dobijete. Jedini minus tome je što varijacija dolazi pred sam kraj igre.
Donut County koristi šaroliki i simplificirani vizualni stil dok glazbenu podlogu čine chill i lo-fi skladbe.
Sve u svemu, malo sam razočaran igrom. Najviše sam bio privučen premisom i dobrim dojmovima ljudi s neta, ali na kraju mi gameplay nije bio toliko zabavan, humor je dosta hit & miss te završi taman kad postane zanimljiva.
Florence (PC) – Interaktivna priča koja prati 25-godišnju Florence i njezino ophođenje prema životu obilježenog monotonom svakodnevnicom te iznenadnom ljubavi.
Igra se u principu sastoji od linearnog prolaska kroz različite scene te povremene interakcije u određenim situacijama (npr. kratka igra povezivanja brojeva u Florencinom uredskom poslu). Florence je izvorno bila igra za mobitele što je vidljivo i u PC portu. Sve radnje obavljate korištenjem miša, scene mijenjate tako da povučete kursorom, itd.
Florence za vizuale koristi rukom crtanu grafiku inspiriranu francuskim stripovima dok glazbenu podlogu pruža kvintet od klavira te dva puhačka i žičana instrumenta. Izuzev dvije scene, igra ne koristi dijalog tako da sve informacije dobivate iz slika i skladbi te u tom pogledu nema podbačaja.
Zanimljivo i kratko iskustvo. Iako joj priča nije pretjerano originalna, prikazana je na kvalitetan način. Pošto traje maksimum 50 minuta, preporučujem nabaviti pod debelim popustom.
