Prošli tjedan se igralo:
Spyro the Dragon [2018] (PC) – Spyro mi je jedan od omiljenih serijala s PlayStation 1 te sam planirao prošle godine odigrati Reignited trilogiju ali jednostavno nisam stigao. Kako su @alexy i njegove podcast kolege izglasali remake jedinice za idući Game Club, odlučio sam da je pravo vrijeme da ju odigram.
Za one koji ne znaju, radi se o 3D platformeru (izvorno od Insomniaca) te prati Spyra, mladog zmaja, i njegovu avanturu oslobađanja zmajeva i raznih bajkovitih krajeva od Gnasty Gnorca koji ih je napao nakon što su ga zmajevi uvrijedili putem televizijskog intervjua.
Kada sam vidio prvotnu najavu, nisam bio skroz oduševljen jer me art style previše podsjećao na prosječni holivudski crtić. Nakon sat-dva igranja, novi look mi je ipak sjeo a nije ni odmogao blagi val nostalgije nakon što se učitao prvi nivo i čula uvodna glazba. Najviše me pak iznenadila težina igre; u sjećanju mi je ostala teža nego što uistinu jest. Spyro sadrži 6 svjetova, od kojih svi osim zadnjeg imaju 5 nivoa (tri obična, jedan leteći i jedan boss). U njima morate skupiti dragulje, spasiti zarobljene zmajeve te vratiti ukradena zmajska jaja. Prolazak nivoa vam traje oko 5-10 minuta, ovisno da li želite riješiti sve 100%, a čak i tad nije pretjerani izazov. Najveći problem mi je bio skupljanje svih dragulja jer znaju biti skriveni u okolišu nivoa pa lako promaknu. Valja spomenuti da su u Reignited verziji dodani tzv. skill pointovi što su u principu dodatni zadaci čijim rješavanjem bivate nagrađeni galerijom raznih koncepata.
Sve u svemu, dobar remake. Igra mi je bila dobrodošlo opuštajuće iskustvo te se bude kasnije odigrao ostatak trilogije.
Dropsy (PC) – 2D point 'n' click avantura u kojem preuzimate ulogu klauna koji samo želi usrećiti ljude i ostala živa bića u svom gradu.
Nakon kratkog vremena igranja, uočit će te dvije stvari kojima se Dropsy ističe od većine point 'n' clickova. Prvo, igra nemam nikakvog teksta u sebi. Svi meniji koriste samo ikone, slova unutar igre izgledaju kao čudni simboli a razgovori su prikazani pomoću rebusa. Druga stvar je otvorenost mape. Izuzev nekih dijelova kojima možete pristupiti tek nakon riješenih zagonetki, cijela igrina mapa vam je dostupna od početka. Osim glavne priče, tako možete riješiti sporedne zadatke te skupljati nekoliko collectiblea.
Za vizuale igra koristi detaljni pixel art, dok glazbenu podlogu čini šareni miks skladbi, od post rocka i duba i elektronike. Kombinacija tih elemenata daju igri burtonovsku atmosferu, gdje su zastupljene toplina i humanost u kontrastu s turobnošću i sjetom.
Ok igra. Nije najbolji point & click, ali je zanimljivi predstavnik žanra.
