Prošli tjedan se igralo:
Whispering Willows (PC) – 2D avantura. Za Whispering Willows sam se zainteresirao jer mi je izgledala kao igra nadahnuta djelima Neil Gaimana pa sam htio vidjeti na što liči.
Priča se vrti oko Elene, mlade djevojke koja istražuje zapušteno imanje osnivača njezinog gradića u potrazi za nestalim ocem. Ubrzo spoznaje da osnivač nije onakav kako je prikazan u javnosti, da nije sama na imanju te da ima sposobnost komuniciranja s duhovima. Oboružana tim znanjem, Elenina misija, uz pronalazak oca, postaje pomaganje duhovima na imanju prijeći u zagrobni život.
Gameplay je dost jednostavan: šećete imanjem, skupljate predmete za napredak i dokumente za priču, povremeno se astralno projicirate kako bi ste razgovarali s duhovima te pristupili inače nedostupnim dijelovima imanja te rješavate zagonetke. Za zagonetke najčešće saznate od duhova te se uglavnom sastoje od dolaska do točke B s točke A, upotrebe nekog predmeta te povratak na točku A. Tek par njih zahtijeva od vas malo jače razmišljanje.
Grafički, igra ne odskače pretjerano. Likovi su ok nacrtani, pozadina također ali ne izgledaju dobro kad se ukomponiraju. Ne znam da li je to zbog animacija ili zbog stilova crtanja. Zvukovna strana mi isto nije ostala u pamćenju.
Malo sam razočaran igrom, ali mi je bila ok za ubit 2-3 sata.
Haunt the House: Terrortown (PC) – Proširena i komercijalna verzija istoimene Flash igre. Original sam igrao na Newgroundsu kad je izašao te me je ugodno iznenadila najava cjelokupnije verzije.
Premisa igre je vrlo jednostavna; vi ste duh čija kuća odjednom vrvi nepoželjnim gostima te vam je cilj potjerati ih van kako znate i umijete. Glavna metoda ostvarivanja tog cilja je zaposjedanje predmeta. Ovisno o predmetu, možete izvršiti više akcija koje plaše ljude u sobi i dižu razinu panike na nivou; što je veća razina, imate više dostupnih akcija. Ali, morate biti oprezni kada plašite jer previše straha može uzrokovati smrt gosta. Imate zadani broj ljudi koje morati uplašiti a igra vas ocjenjuje s obzirom na brzinu i raznovrsnu uporabu predmeta. Sveukupno imate 7 nivoa, a jedan od njih je baziran na originalnoj igri.
Terrortown za art style koristi dorađeniju verziju originala, a obje verzije se temelje na starim cirkusnim i teatralnim posterima. Igru također krasi uporaba šarene palete boja i dobra animacija kako likova, kako zaposjednutih predmeta. Soundtrack mi se također svidio a zvuči kao miks cirkuske glazbe i opusa Dannya Elfmana.
Što se tiče minusa, valja spomenuti da je igra jako kratka (prešao sam ju za cca 90 min) te da PC verzija ima nerijetki bug gdje se igra smrzne, a glazba nastavi svirati. Unatoč tome, bila mi je zabavna te s njom zaključujem ovogodišnji 👻 🦇 🎃 **Spooky month!**🎃 🦇 👻
Ghost Song (PC) – SF metroidvania. Mjesto radnje je Lorian V, zapušteni mjesec s magnetnim poljem koje privlači i ruši sve svemirske brodove u svojoj blizini te uklet duhovima poginulih i njihovim lutajućim tijelima. U igri preuzimate ulogu probuđenog oklopnog odijela te pokušavate saznati tko ste, što se događa na mjesecu i kako pobjeći s njega.
Gameplay kombinira elemente metroidvanije (prema komentarima na netu, posebice Metroida) i souls-likeova. Metroid elementi su sljedeći:
- Igrate kao ženski lik u oklopnom odijelu koje umjesto lijeve ruke ima top
- Skupljate i kupujete razna oružja, alate i module koji vam modificiraju oružja i daju nove sposobnosti
- Istražujete međusobno povezane lokacije, a do nekih možete doći jedino uništavanjem zidova (bilo početnim oružjem ili raketama)
Pod souls elementima mislim na sljedeće:
- Nanogel, valutu igre, dobivate ubijanjem neprijatelja i skupljanjem i korištenjem različitih veličine. Ako umrete, gubite sve „pare“ te ih morate pokupiti tamo gdje ste umrli. Uz to, oduzima vam se mali postotak zdravlja te morate potrošiti nanogel da ga obnovite.
- Imate ograničeni broj predmeta koji vas liječe. Dodatne komade možete naći u igri, a zalihe vam se obnavljaju na save pointovima.
- Igra sadrži nekoliko dodatnih questova u kojima morate naći i razgovarati s različitim likovima na određenim lokacijama. Njihove lokacije vam nisu prikazane na mapi, ne znate kad će se pojaviti i koliko puta morate razgovarati s njima da bi dovršili quest
Uz to, sviđa mi se dinamika borbe u igri. Vatreno oružje vam je efikasnije što ste bliže meti te vam se zagrijava što ga više koristite. Međutim, što je vatrenije oružje toplije, napad hladnog oružja će biti jači.
U Ghost Songu vlada melankolična atmosfera ostvarena putem art stylea inspiriranog europskim stripovima i soundtracka u kojem prevladava ambijentalna glazba s naglaskom na električnu gitaru i klavir. Igra također ima glasovnu glumu (koja je dobra) ali dijalozi mi nisu baš sjeli. Većina njih mi zvuči kao da su ispali iz nekog art filma te su mogli biti skraćeni i prenijeti istu poruku/poantu.
Solidna igra. Nije vrh ponude, ali mi je bilo zanimljivo iskustvo.
