Prošli tjedan se igralo:
D4: Dark Dreams Don't Die (PC) - Point'n'click avantura od kultnog japanskog dizajnera video igara/režisera/scenarista Hidetake „SWERY (ili Swery65)“ Suehira koja je samo po imenu vezana uz također kultni japanski serijal D (slično kako Prey od Arcane-a nema veze s Prey od Human Head Studios). Radnja se vrti oko privatnog detektiva koji pokušava naći ubojicu svoje supruge. Tijekom njenog ubojstva i sam strada (biva upucan u glavu) te jedino čega se sjeća od tog dana su suprugine posljednje riječi: „ Potraži D-a.“. Ozljeda mu također nenadano daje sposobnost putovanja u prošlost preko „mementa“, predmeta koji su izuzetno vezani za određenu osobu. Ako Vam dosadašnji opis radnje zvuči malo neobično, to je samo početak; igra ima puno nadrealističkih elemenata iskazanih uglavnom putem apsurdnih scena i ekscentričnih likova što nije čudno za SWERY-ev opus (čovjek jako voli Davida Lyncha, posebice Twin Peaks) plus malo vuče inspiraciju iz filma Memento. S gameplay strane, igra je najsličnija Telltale-ovim kasnijim igrama tipa Walking Dead; hodate scenom, istražujete i/ili razgovarate s likovima dok priča ne krene dalje te koristi puno Quick Time Eventova. No D4 ima neke promjene u formuli; prostorijama se možete kretati samo po određenim točkama, nemate potpunu slobodu kamere, imate tri različita resursa (izdržljivost, uvid i zdravlje) koji se troše tijekom igranja i čiji gubitak može rezultirati „Game Over“-om te dobivate novce kojima možete kupovati soundtrack, kozmetičke predmete za likove i ranije navedene resurse. Igra mi se nije svidjela na prvu te sam mislio da se previše oslanja na bizarnost no radnja mi je postala zanimljivija i nadrealistični elementi joj daju neku dozu šarma. Šteta što završava
na cliffhanger-u (zamišljena je kao epizodna igra no sezona je završila nakon tri epizode, tj. uvoda i dvije epizode nakon kojih je SWERY napustio studio).
