Genshin Impact(PS4)
Nakon nekih 50 sati igre obavio sam većinu stvari koju se ko f2p igrač može u nekom normalnom vremenu isprobat. Igra izgleda super za nešto šta se mora vrtit i na mobitelima, svijet je velik i zanimljiv za istraživanje, a priča je puno bolja nego ima ikakvo pravo bit. U biti igra je super sve dok ne se ne zabiješ u zid koji se zove 5* likovi. Većina end game contenta je balansirana oko dobro složenog tima sa najjačim likovima ili sati i sati grinda i tu sam izgubio sav interes. Najgore od svega je da ti likovi i imaju najzanimljivije skillove koji čine combat zabavnijim, ali samo ako imaš 3-4 kopije lika. E sad, šansa za dobit 5* lika je jako mala, šansa za dobit 3-4 kopije istog 5* lika je još manja i tu se igra pretvara u pay to have fun, a kad je cijena negdje oko nekoliko stotina dolara za otključat sve sposobnosti jednog lika ja povlačim crtu i idem igrat nešto drugo. Užasne performanse gdje igra sporo loada likove i zgrade, trza, i kasno reagira na impute koje sam očekivao da će popravit samo još više kvare dojam. Zabavno prvih 20 sati, nakon toga samo za ljude koji ne znaju kamo s novcem. U slučaju da mislite odigrat samo story i izbrisat može se lako dodati ocjena do dvije, ali za mene
6,5/10
Yakuza 3(PS4)
Teško je preć sa prve 3 igre koje su novije na ovu i možda maverick ima pravo i bolje bi ih bilo pogledat. Svejedno, odigrao sam i nije mi čak ni žao. Igra je solidna, ali osjetno zastarjela. Priča je ok, nekoliko sidestorija je odlično, a ostatak je sve već viđeno uz 2-3 nove miniigre. Nova lokacija je mala, ali donosi ugodnu promjena u atmosferi dosadašnjih igara.
7/10
Bloodstained: Ritual of the Night(PS4)
Aria of Sorrow mi je najdraža Castlevania. Istraživanje dvorca, skupljanje duša i različita oružja čine iznimno zabavan gameplay koji ni jedan nastavak u serijalu prije ni nakon nje nije uspio nadmašit. Bloodstained je potpuno ista igra sa svim elementima koje je Aria of Sorrow imala, uz poneki dodatak i ljepšu grafiku. Igra mi j pružila točno ono šta sam želio i očekivao od nje, a svejedno me je razočarala. Aria of Sorrow je izašla 2003. godine. U 16 godina koliko je prošlo od njenog izlaska development tim nije imao ni jednu jedinu originalnu ideju koju bi ubacio u ovu igru. Ova igra je Aria of Sorrow zamaskirana točno toliko da se ne primjeti na prvi pogled. Ako se uz to uzme u obzir da mi se je igra srušila nekoliko puta što bi trebalo bit nedopustivo kad je jedan od elemenata gameplaya nemogućnost saveanja u svakom trenutku i traženje sljedećeg save pointa, ne mogu nikako reć da sam zadovoljan. Najgore od svega je da sam uživao u svakom trenutku igre, od početka pa do grindanja za platinu tako da ni sam ne znam šta bi točno želio više, samo da mi nešto fali. Možda je problem da je hollow knight pružao puno više u svakom aspektu i da mi je to nova razina koju očekujem od metroidvania, a ne jednostavno recikliranje igre koju sam već više puta prošao, koliko god da mi je ona draga.
7/10
