Pročitaj na portalu
Članak

Koliko reprizirate stare igre?

U današnje doba hiperprodukcije i ogromnih backlogova, imate li običaj ponoviti neko dobro zabavno iskustvo ili radije dajete šansu novim igrama? Tu se može odmah povući ono pitanje jesu li nekada igre bile bolje pa u današnjoj gomili provjerenih copy-paste formula, igrač se radije vrati na provjereni klasik, umjesto da troši vrijeme na blijede kopije. Ili radije ostavite igru u sjećanju kakva je bila na izlasku i pokušavate ne pokvariti isto neumornim zubom vremena?

Pročitaj više na portalu

Budući da igram Witcher 3 valjda 4. puta (nisam više siguran točno 😃 ), zanima me koliko zapravo reprizirate stare igre? U današnje doba hiperprodukcije i ogromnih backlogova, imate li običaj ponoviti neko dobro zabavno iskustvo ili radije dajete šansu novim igrama?

Tu se može odmah povući ono pitanje jesu li nekada igre bile bolje pa u današnjoj gomili provjerenih copy-paste formula, igrač se radije vrati na provjereni klasik, umjesto da troši vrijeme na blijede kopije. Ili radije ostavite igru u sjećanju kakva je bila na izlasku i pokušavate ne pokvariti isto neumornim zubom vremena.

To je možda bilo jače kod mene u doba PS2. U 7 godina sam 6 puta odigrao FF XII. S obzirom da sam PS fanboy te da postoje stack-ovi igara, npr. odigrao sam MK11 i Wreckfest na PS4 te ponovo na PS5. Repriziranje kod mene više ne dolazi u obzir. Ako mi je igra vrhunska onda ću ju ponovno odigrati ako ima taj navedeni trophy stack. Par puta sam skoro pokleknuo sa Bullyem na PS4. Jer slažem se sa tvojom izjavom - backlog je ogroman.

Od izlaska ps4 na dalje skoro uopće ne repriziram igre. Previše novih stvari izlazi koje me zanimaju i nemam vremena ni sve to probat. Bit će vremena u mirovini 😃

Najviše puta odigrana mi je Mass Effect 2.

That said, Legendary Edition nisam ni jednom završio.

Uleti pokoja Sony ekskluziva po drugi ili treći put. Uncharted uvijek mogu upalit na bilo kojem djelu i sam nastavit igrat do kraja, Spider-man pao tri puta…

Ostalo ne. Ne zato kaj nemam vremena neg su igre uglavnom smeća tak da nemrem više ni reć da sam gamer.

Zavisno od igre do igre. Ako je igra vrijedna prijelaska još jednom onda to bude max 2 nategnuto do 3. Pritom da mi nije cilj ponovog igranja da odigram sve questove, nebitne mini igre i sl. jer to ću pokušat riješit kod prvog pokušaja igranja dok onda main story pauziram ili da recimo odigram više završetaka igre jer to mi je to much. Dakle….

Igra mi se mora jedino sviđati da ju idem repetirat pod recimo ovaj put drugim modom težine.

A sve iznad 3x mora biti nenadjebiva igra a u mom slučaju je to prvi TLoU za sad x4 odigrano.

Jako rijetko. Igra mora biti nešto posebno da bih je reprizirao. Vrhunska.

Tip sam osobe da mi nije zanimljivo igrati ili gledati nešto ako znam kraj. Zbog toga rijetko mogu isti film pogledati više puta.

Kada bi mi se neka igra jako svidjela često imao bih običaj nekoliko sati prije završetka obrisati save i krenuti isponova. Da ne znam kraj jer onda izgubim interes.

Cyberpunk 2077: 3x

Witcher 3: 2x

Batman Arkham Knight: 2x

Spiderman i MM: 2x

TLOU 1: 4x i TLOU 2: 2x

Kao mali klinjo sam to često radio, prvenstveno jer je PC bio ograničenih hardverskih mogućnosti, pa se par igara vrtilo stalno u krug, plus mi starci nisu htjeli davati novce za igre, a ni interneta se nije imalo.

Recimo da sam igre tipa Soul Reaver 2, Hitman Codename 47, Desert Storm 2, Warcraft 3/FT, Rssident Evil 3 Nemesis prešao preko 30 puta. Najmanje.

U posljednje vrijeme slabo ponavljam igre osim ako mi nije neki vrlo drag sequel pred izlazak, pa volim da se prijašnjim dijelom prisjetim onoga što bi me potencijalno čekalo u nastavku.

Zero Dawn i GoW sam prešao 2 puta, i to je ja mislim sve.

    Prva 3 dijela Crasha i Ratcheta

    Vrlo cesto, ali ne sve igre. Volim reprizirat drage naslove, nesto cega sam bas fan.

    RPG naslove mogu vise puta odigrati zbog price, ako ima vise izbora ili nacina na koji mogu izgraditi lika, tim bolje.

    Linearni naslovi odlicnog gameplaya i price isto tako. Mislim da sam Half Life serijal odigrao vise desetaka puta.

    Mogu ponovno odigrati i naslove sa survival elementima i odlicne atmosfere. Znao sam reprizirati u zadnje vrijeme i igre gdje sam htio 100%.

    Vrlo cesto se znam vratiti igrama 20tak godina u proslost, da vidim kako su izgledale, da vidim kako sam ih dozivio u to vrijeme i kako ih pamtim. Volim tu mogucnost nazovimo "vremenske kapsule", jer tocno znam koliko sam se ja promjenio kroz godine, a koji dio mene je ostao isti. Testiram zasto jos uvijek imam potrebu istraziti svaki kutak i odigrati na specifican nacin. Volim i onaj osjecaj nostalgije kad pokrenem tako staru igru, gdje se jednostavno vrate sjecanja djetinjstva, pa cak i osjecaj koji sam imao u tom trenutku.

    Dosta, Medieval 2 + modovi su mi svako malo na listi.

    Heroes of might and magic 3, half life 1 i 2, starcraft, from software souls igre i slično.

    Čim sam stariji sve manje novih stignem igrat, a ni nisam impresioniran njima. Fakin šit, AI u last of us 2 ima feature da se dere "Steeeeve" kad ubiješ jednog. Ai u Ut 99 em je borderline bolji od dosta igraća em ti se bahati u chatu.

    Nekako mi se čini da su prije igre radili entuzijasti, danas je to biznis za "normies" i ko svaki ima korporativne odbore, focus testere i horde dnovinara koje se mora zadovoljit umjesto da napraviš ono kaj oćeš pa nek ljudi sami odluče.

    Dosta slabo, prije sam to puno češće radio. Uglavnom znam sad zbog trofeja ako mi se igra baš svidi, ali inače baš i ne. Zadnje sam reprizirao GoW prije izlaska Ragnaroka.

    Rekao bi da češće prolazim igre koje sam već prelazio nego nove igre iz backloga koji imam valjda 30-40 komada.

    Npr. trenutno igram The Last of Us po deseti put valjda umjesto da igram nešto što već nisam prešao.

    Nedavno sam krenuo Star Wars Bounty Hunter prvi put nakon debelog djetinjstva.

    Nevjerojatno kolko smo drljave kontrole tolerirali tada. Horizintalno invertana kamera bez mogućnosti vraćanja na normalno.

    Kaos, ali i danas odlična igra i da kontrole ne jebu, vrlo brzo bi se udubio u igru i zaboravio da je stara 20 godina.

    Raziel Desert Storm 2

    Final Fantasy XII barem 15ak puta. Resi 4 takodjer 15ak. DKC: Tropical Freeze skoro svake godine, Sekiro najmanje 10 puta, Bayonetta igre vise puta, mgs igre vise puta, Hitman: Blood Money zilijon puta, Resident Evil 5 10ak puta, GTA: Vice City 20ak puta do sada, ali to je bilo sve u ranim 2000ima, splinter cell: double agent (ps2) 10ak puta, god of war trilogiju nekoliko puta itd itd itd.

    Posebice sam zadnjih godina shvatio da mi je bolje igrati ponovo igre koje volim i koje znam da valjaju, nego se siliti igrat i to vecinom preko kurca koje nisu moj djir, samo reda radi da bih bio u trendu.

    Stealth zanr kompletno otpada npr i ne vjerujem da cu vise ikad ponovo igrati splinter cell, hitman i mgs igre izuzev metal gear rising koji meni po gameplayu i replayability i je nadaleko najbolji metal gear.