Povremeno volim ponoviti stariju igru, iz istih razloga kao i Chono (minus RPG-ovi). Gušt je odigravati nešto što si već završio, ali iz svježije perspektive.
Koliko reprizirate stare igre?
U ranija vremena sam znao igrati igre više puta, ali uglavnom one koje ne traju dugo. Imao sam onda više slobodnog vremena, a i manje igara u kolekciji. Zadnjih godina ne ponavljam baš igru više puta iako ima iznimaka. Posljednji je bio Resident Evil Village, a povremeno vikendom opet zaigram Breath of the Wild kojeg sam započeo još prošle godine (trenutno nakupio preko 125 sati).
Ako dolazi nastavak onda u pravilu uvijek prije dolaska ponovno odigram prethodni dio. Ko sad GoW nedavno. Ili Spiderman prije dolaska Miles Moralesa i tako dalje…
Naughty Dog i Rockstar igre također svake 2,3 godine ponovim jer volim dobre priče. Slično kao najdraže filmove/serije.
Ostalo ništa zbog nedostatka vremena i velikog backloga.
Cesto
Na ps1 sam to cesto prakticirao pa bi po par puta prelazio i crasha, need for speed, spyra, te tekkena pogotovo trojku. Danas ne prakticiram ni blizu te mjere, izuzeci su igre koje mi se bas svide pa predem cisto iz gusta jos jednom poput tlou 1 i 2, uncharted i ostale..
Od ranog djetinjstva sam stao. Ne računamo li kratki period kad sam zabrijao na trofeje. Ne stignem odigrat i sve novo što izlazi a da me zanima, a ne da još repriziram.
S tim rečeno, Breath of the Wild je jedina igra koju sam unazad dvije generacije reprizirao uzduž i poprijeko i stao na pola trećeg prelaska.
dosta cesto jer nema nista novo pametno sto je vrijedno spomena
- Uređivano
Vi koji igrate više puta stare igre, javljate li se tako i bivšima?
Rijetko kada. Ne bude mi iskustvo igranja niti blizu onoga što proživiš prvi put. Jedino što sam igrao više su bile ND igre, s tim da za TLOU 2 čekam nekakav PS5 upgrade koji će sigurno doći kad-tad.
- Uređivano
Najviše u PS1 eri ali i tada ne baš često, a unazad 10 godina rijetko. Najviše bi reprizirao igre koje su u serijalu kako bi se spremio za dio serijala koji nisam igrao (npr. kad sam išao igrati Max Payne 3, ponovno sam igrao original i dvojku) ili igre s više završetaka.
Otkad sam nabavio novi komp krajem 2019.-e i prionuo rješavanju backloga, rekao bih da sam reprizirao tri igre, ali mislim da je i to nategnuto. Dvije sam igrao kao klinac i tada odustao u završnom dijelu (Medievil i Mickey's Wild Adventure), a treću sam igrao remake koji je 99% sličan originalu (Super Mario Bros. za SNES).
Osim PS1 i PS2 ere rijetko kad ali dogodi se da palim new game jedan za drugim, ovisno koliko me igra oduševi sa atmosferom, igrivosti, replayability i slično.
Npr. RE2 remake, RE Village, Bloodborne, Elden Ring i slično, ovako što mi prvo pada na pamet sam po 5 i više puta i definitivno ću opet, Horizon, Spiderman i još neke mogu za platinu 2-3 puta i vjerojatno opet nekad u budućnosti ali sigurno ne kao gore navedene igre. Ali većinu samo jednom, za neke igre je i taj jedan put previše.
Spojio sam Xbone na Samsung "21.5 1080p monitor ne bi li mi RDR izgledao bolje nego na "49 Braviji. Bio sam u pravu, izgleda vrh (za tako staru igru). Sad bih tako mogao ponovo odigrati The Witcher 2, a možda još štogod starije.
Na nove igre ne bih trošio riječi, u hiperprodukciji kopipejst naslova rijetko se nađe nešto od čega srce zaigra a oči se širom otvore.
Čekam novu Zeldu i eventualne nastavke provjerenih dragulja, npr. RDR3, Witcher 3, GT8…
Uglavnom, radije trošim svoje vrijeme na staro i dobro nego da počinjem desetke novih igara pa odustanem nakon par sati, svaka čast izuzecima poput Plague Tale i sl.