Ovo je kratki scenarij kreiran u AI-u po mojim naputcima i bilo bi super da neko drugi nastavi sa istom temom i likovima i nakon njega netko treći i tako dobit ćemo horor priču po GPT-u.
Priča se zove Noćna straža.
Naslov: "Noćna Straža"
Likovi:
Milan – bivši mehaničar, snalažljiv i proračunat.
Sara – bivša studentica medicine, empatična, ali neiskusna u borbi.
---
Scena: Napuštena benzinska postaja, kasna noć. Pljusak kiše udara po limenom krovu. Milan i Sara sjede kraj ugašenog plinskog svjetla, dijele zadnju konzervu graha.
Milan (tiho, dok promatra mrak kroz razbijeni izlog): Trebali bismo krenuti prije zore.
Sara (prigušenim glasom): Kiša će prikriti naše korake. Ako nas nešto vreba vani, možda neće osjetiti miris.
Milan (odmahuje glavom): Možda. Ali ako se natopimo i temperatura padne… bit ćemo usporeni. A to je gore od svega.
Sara (uzdahne, steže ruksak): Što ako u skladištu ima još nešto korisno? Lijekovi, baterije…
Milan (sumnjičavo): Možda. Ali isto tako može biti zamka. Pogledaj kako su vrata odškrinuta – netko je bio tamo nedavno.
Sara (proguta knedlu): Ako ne riskiramo, kako ćemo preživjeti?
Milan (osmjehne se, gleda je s poštovanjem): Pametna si. Ali preživjeti ne znači tražiti nevolju.
Zvuk grebanja iz mraka. Oboje se ukoče. Milan polako podigne pušku, Sara posegne za nožem.
Sara (šapatom): Misliš da su…?
Milan (tiho, dok pomiče nišan prema izvoru zvuka): Otkrit ćemo.
Zvuk se pojačava. Iz tame izviri mršavi pas, drhti od hladnoće. Sara izdahne s olakšanjem, dok Milan polako spušta pušku.
Sara (šapatom, pruža ruku psu): Možda nam sreća ipak nije okrenula leđa.
Milan (smiješi se, ali oči mu ostaju na prozoru, osluškuje noć): Možda. Ali uvijek budni. Uvijek spremni.
Scena se gasi u tihoj napetosti, dok kiša i dalje neumorno udara po krovu.