Kako ne postoji objektivnost? Pogotovo kod recenzija. Svaki pristojan recenzent mora pokušat maksimalno izbaciti svoju pristranost, svoj ukus ili po novom političke stavove.
A ako ne može, onda ne bi ni smio recenzirati taj žanr koji ne voli.
Ja npr ne bi smio nikad recenzirati Fifu jer ju ko prvo ne poznam dovoljno, a ko drugo, nije moj cup of tea.
sanzo grafika ispred svog vremena i to desetke godina, fizika, AI koji flenka, supressa i agresivno igra na vecoj tezini (easy nije mjerodavan), prica dovoljno dobra za fps igru i to na vise levela, ono malo likova sto igra ima je upecatljivo, zvuk maestralan, duzina igre perfektna. Znaci imamo slabiju pricu i igra zavrsi na losem glasu. Kuzis poantu? Nema objektivnosti, niti ce je ikada biti.
Potpuno se slažem, to sam i želio pokazat. 
Meni je igra bila za 6/10 i to nategnuto pogotovo kad ju usporedim sa Bioshockom koji je tu negdje izašao, tebi je za 9/10. Imamo različite prioritete i poglede na igru i naravno da će to utjecat na ocjenu ili review ako ga pišemo.
Ovo što @Tzereen govori je za mene više test da li igra zadovoljava neku šablonu nego ikakav osvrt na to kakva je stvarno. Potpuno sterilan i beskorisan review.
Mislim da treba razlikovati "loša je igra" od "nije mi sjela" ili "ne volim takve igre". To je krucijalna razlika.
I ne govorim o sterilnim, suhoparnim recenzijama. Govorim o sposobnosti koju recenzent mora imati, a to je da i za igru koja mu ne sjeda, prizna da je dobra. Ako meni ne sjeda Dark Souls, ne znači da je to loša igra. I ja ko recenzent to moram bit u stanju priznat.
A onda na forumu, ko forumaš reć, jebote što ne volim Dark Souls, koji kurac vidite u tome? (Primjer samo)
chono a meni je bioshock jedan od onih naslova "koji k ljudi vide u ovom"
prosjecan wanabe rpg fps, traljave izvedbe i naslov koji se vrti oko dobre price, a nezna ju poentirat.
To ti je prekucani watered down System Shock 2. Kad nije prošlo prvi put, pojednostaviš formulu i voila. Meta 96.
OT: Vrijeme je da i ja odigram TLOU2. Mislim da ću znat procjenit dobru priču, odnosno potencijalni bullshit ako ga ima. Al prvo moram cušimu završit da demantiram Foggyja.
Pa nije recezent mjerilo igre nego samo još jedno mišljenje, napisano opširnije.
yakuza_stinger jako jako razvodnjen SS. Dobro je prosao iz vise razloga, izmedu ostalog i trenutka u kojem se plasiran. Nije to poanta, jer igra je dobra, vec koliko se mozemo razilaziti u ukusima
Ispravno je ovo što @Tzereen kaže. Kad god su ljudi u pitanju, ne postoji 100% objektivnost.
Možemo mi njoj težiti i lagati si da smo objektivni, ali naš osobni sud proizlazi iz naših iskustava i nekih predrasuda, stavova i razmišljanja. Sve su to subjektivne stvari tako da neko mišljenje ne može biti objektivno.
kauboj Postoji jako puno konkurencije po kojoj se može uspoređivati. Naravno, prvo se gleda sam budžet, je li riječ o AAA, AA ili indie naslovu i onda se gleda kako sjeda na dva mjesta, u svom žanru i općenito u industriji. Audiovizualne tehnikalije su najjednostavniji dio za procjenu. Gleda se izgleda li igra lijepo, kako se vrti, ima li tearinga i općenito nekih grafičkih nedostataka, kakav je bitrate zvuka, ima li zvukova okoline, je li zvuk raznolik, koliko je prisutan, je li dobar mix da ne bi bilo pretihog dijaloga u usporedbi s glazbom itd.
Gameplay je uvijek zeznut, ali generalno se u svakoj igri jasno može vidjeti određena petlja. U Falloutu je to izmjenjivanje istraživanja, akcije i razvoja lika po RPG elementima. U The Last of Us je izmjenjivanje ekspozicije u tihim trenucima i akcije u napetijim trenucima, bila ona stealth ili ne. Poanta je da ta petlja čim dulje ostane svježa i drži pažnju igrača.
Priča se isto da procijeniti. Gleda se koliko su likovi konzistentni u karakterima, ako odudaraju da odudaraju zbog nekih opravdanih razloga, dijalozi moraju biti tečni i smisleni, world-building mora pažljivo plesati na granici pretjerane i potrebne ekspozicije, radnja mora biti predstavljena ne samo putem likova, već i putem svijeta. Tu u igru dolazi i kritika grafičkog dizajna koji može utjecati ne samo na radnju, već i na dugovječnost igre.
Na kraju se svodi na nekoliko jednostavnih principa koji se nekima neće svidjeti. Prvi je taj da puno više ljudi ne može odvojiti subjektivno od objektivnog i po tom pitanju izjednačavaju ono što im se sviđa s onime što im se ne sviđa. Drugi je taj da, koliko god neki odbijaju prihvatiti, postoji dobar i loš ukus. Netko tko smatra da je The Room kvalitetan film, a Kum nije, jednostavno ima loš ukus.
Sterlok Umjetnost ili recimo doživljaj nije matematika.
Doživljaj nije nešto što diktira kvalitetu, to je nešto posve subjektivno. Međutim, igre nisu samo umjetnost. One su nastale upravo na temelju matematike. Ta matematika omogućava da igra bude dobro optimizirana. Sve u što gledaš u toj igri je hrpetina nula i jedinica koje su pretvorene u nezamislivo kompleksne algoritme da bi igru izveli ili dobro ili loše. Postoji doživljaj, a postoje i vrlo jasni elementi igara koji se mogu kvantificirati i pretvoriti u nešto mjerljivo, nešto što se može rangirati i kritizirati.
Pa nije recezent mjerilo igre nego samo još jedno mišljenje, napisano opširnije.
Kvalitetan recenzent je upoznat s puno više od same igre i zna odvojiti vlastiti doživljaj od onoga što vidi pred sobom. Subjektivni dojam neke igre su one nijanse između 80 i 85. Objektivni sud je razlika između 10 i 100.
Netko može potpuno legitimno tvrditi da je igra loša, jer se njemu ne sviđa. Isto tako mene može potpuno legitimno bolit pimpek za njegovo mišljenje. Da sam slušao druge, ne bih nikad uživao koliko jesam u, recimo, Days Gone ili štajaznam, GT7.
Igra je fantastična, priča baš i ne. Da je drukčije nebi s lomila koplja.
Tzereen ne, recenzent ne bi trebao biti samo mišljenje. To smo mi forumaši. Recenzent ne.
recezent je samo još jedno mišljenje…mogu prihvatiti da je nešto više ako iza sebe ima bitnija djela. Npr. kad Tarantino da mišljenje ili čak recenziju filma doživim to daleko drugačije nego kad to napravi Štef.
za mene, recenzije su samo mišljenje tog tipa i njegov ukus. Nešto mjerljivo je ak napravi test igre i napiše u kliko fpsa radi na određenom stroju, koliko sati ima igranja, koliko ej velika mapa i sl. To da li je igra doba ili loša, za mene je samo još jedno mišljenje a ne vrijednost te igre za moj pojam. I više cijenim subjektivne recenzije nego pokušaje objektivnosti koje se drže nekih šablona.
Ne nego stvarnost. Kritičari se utvaraju neki veliki značaj i da su trenirani za objektivnost, meni je to smijeh.
Sterlok Recenzija je sama po sebi objektivna jer je riječ o kritičkom osvrtu. Ako značajan utjecaj na konačan sud ima subjektivni doživljaj, onda se to može nazvati ili lošom recenzijom ili se uopće ni ne zove recenzijom.
Ima dobrih, ima loših recenzenata. Poanta je da previše ljudi traži mišljenje koje validira njihov doživljaj. Zbog toga ne vole kada je neki recenzent kontra njihovog suda. Tada je najlakše samo reći da je to još jedno mišljenje jer nije najjednostavnija stvar argumentirano kontrirati nečiju recenziju. Ignoriranje problema ih ne riješava.
Fico nikada nisam uživao u nekoj igri jer su recenzije bile dobre. Nikada nisam odustao od neke igre jer su recenzije bile loše. Ili je igra meni dobra ili mi je loša bez obzira na sva mišljenja ovog svijeta. Recenzije su mi samo info, ne mjerilo bilo čega. Info obično napisan od elokventnijih pojedinaca koji se znaju izraziti iznad prosjeka, ali to je to…samo još jedno mišljenje. I nema šanse da mi itko promjeni moj stav ma koliko se trudio, mislim tako zadnjih pedeset godina i misliti ću do smrti
