Razgovarao sam s prijateljima iz Dubrovnika sad za vikend, baš na tu temu.
Kažu da dubrovčani nakon svake sezone imaju pun k neprijavljenog novca i viškova koje dolje nemaju gdje reinvestirati. Doslovno voze u Zagreb pune torbe novaca. Zato se većina zgrada završava u desetom mjesecu, taman poslije sezone. Kupe se tri-četiri stana u kešu i tako se opere ogroman novac. Porezna dobije svoje i više nitko ne postavlja pitanja. Kako iz godine u godinu rastu cijene na moru (smještaj, hrana, usluge), tako rastu i cijene nekretnina u unutrašnjosti. Cijena nekretnina praktički nema nikakve veze s cijenom građevinskog materijala, inflacijom, APN-om ili potražnjom, s čim nam mažu oči mediji. Sezona definira cijenu.
Još se sjećam jedne cure koja je došla studirati u Zagreb i starci su joj kupili stan preko puta faksa za 250k Eura, dok su cijene još bile niske za današnje pojmove. A šta će, da se cura ne muči.
