Što se zemljišta i kuća tiče, ja sam jako sretna da sam u situaciji u kojoj jesam jer sam dobila dosta od famiije, što od zemljišta što od kuća i stanova, jer nema šanse da bi sve to stekla poštenim radom.
Sada u području gdje živim, jedan kat kuće od 85m² prodaje se za 150 000€, sad zamislite koliko dođe kuća ili zemljište. A novca se očito ima jer sve više vidim nova gradilišta i ljudi koji šetkaju po naselju i raspituju se da li je koja kuća za prodaju.
Sad , s druge strane, prodala sam nedavno jedno zemljište za 90 000€ strancu jer su domaće ponude bile za 30 000€ ispod cijene koje sam tražila. Da li mi je žao? Nije. Da nisam, nebi napravila kompletnu adaptaciju od 210 kvadrata svoje primarne kuće jer nema šanse da ću sada dizat ikakve kredite u ovoj ekonomiji iako i ja i zaručnik imamo primanja iznad nekakvog hrvatskog prosjeka. A i mislim da je postignuće sa 30 godina života riješiti si stambeno pitanje bez ikakvih kredita, tomu i služi sve za što su se moje obiteljske generacije radile u hrvatskoj i izvan hrvatske i kupovale sve što su kupovale. Ja sigurno neću tako skoro niti gradit vikendice i nove kuće na tomu niti imam želje i volje.
A pošto živim na moru, ne treba mi još jedno zemljište koje je blizu mora.
Za sve koji već pišu "90 000 € je previše, neće ti to nitko kupit" zemljište ima vlastiti privatni prilaz plaži koja ima još jedan prilaz koji je isto privatan, sve ukupno 2 min hoda sa ručnikom u ruci, dakle skoro pa privatna plaža. Do centra grada se može pješke, a zemljište je daleko od prometa u tišini i okruženo je vilama koji su vjerovatno gradili drugi stranci. A cijenu je stavila domaća agencija prema potražnji i lokaciji, a tko sam ja da se mješam. Prodalo se za manje od mjesec dana od kad je stavljeno na prodaju.
Dakle, dok god ljudi kupuju po tim smiješnim cijenama, ljudi i agencije će dizat cijene još više u nebesa.
