Jednostavnost je moj moto. Samo da bude dovoljno slano a volim malo ljuće i nemreš fulat.
Kad gledam ona jela koja donose pred žiri u MC-u i još onako lijepo dekorirana kako koje tad mi žao to uopće raskopat i jesti. Ostao bih vjerojatno gladan a ionako ide sve na isto mjesto nakon probave.
O količini na tanjuru nemam riječi. Daj mi pun tanjur nećeg, može i poriluka kojeg najmanje volim i ne mora bit meso polak i ja sretan.
Ovo je nešto kao krpice sa zeljem (kupus) samo šta u ovom slučaju nisu krpice a bome nije nit zelje. Malo simulacijsko-roštiljskog meseka (vratina)
Penne su poslužile kao krpice a kelj kao zelje premda u nekim našim krajevima za kelj kažu zelje pa ti dođe na isto.
Ovo u nastavku ne moram previše opisivat a to je legendarno tradicijsko jelo od kojeg dobijete mogućnost da na trenutke postajete MiG-21 i samo vam je plafon granica.
