Dakle, nakon dobrih pola godine i više, sjeo sam na bajs. Iskobeljao ga s balkona, malo obrisao prašinu, napumpao gume i lagano rekoh, par kilometara ćemo po ravnom. Dakle, dođem do brijega, rekoh, da vidim koliko ne mogu sa svoje 102 kile, čisto me zanima. Ukratko, popeo se na brijeg koji i u najboljoj formi jedva ispedaliram, pogonjen tvrdoglavošću i ničim više. Znam da sutra neću hodat, ali vrijedilo je. Kao što veli jedan frend, bicikl se isplati imati samo zbog onog osjećaja kad siđeš s njega. Jel me može netko doć okupat 😂
