Prošlu subotu sam postavio novi osobni rekord, po pitanju uspona s biciklom.
Vozio sam do vrha brda, koji leži na 2248 m/nv, krenuvši od stana iz Innsbrucka (575 m/nv).
38 km
1700 m uspon
4 sata i 30 minuta , vrijeme vožnje (ne računajući pauze)
Samo za uspon mi je trebalo oko 5 sati (sa pauzama). Negdje na dvije trećine sam bio toliko iscrpljen, da sam mislio da nema šanse da idem dalje. Stao sam i pojeo i popio nešto. Napravio sigurno 45 minuta pauze u komadu. Nakon toga odlučio dalje voziti. Kad sam došao do 1965 m/nv, do zadnje stanice dokle žičara vozi, odjednom mi se vratila motivacija i snaga, jer je vrh planine bio na dohvat ruke. Samo sam nastavio…
Zadnja 2-3 km i 280m uspona su išli začuđujuće lagano, jer nije više bilo toliko strmu. Jedino što je put postajao sve gori i gori.
Na vrhu planine …
Nisam mogao vjerovati kad sam napokon stigao na vrh. Meni se ovaj pothvat uvijek činio nemogućim, bar meni u mojoj tenutnoj formi. Kad iz grada gledam na vrh planine, uvijek sam si mislio, a u pm, kako je moguće doći biciklom do gore a da mi srce ne otkaže.
A i za materijal na biciklu nije ovo mačji kašalj,
vozeći nizbrdo, kočnice su se ugrijale ko nikad prije…