Veigue, sta pijes od gaziranog da ne zelis izbacit, Colu?
Hodanje i jest najbolji ljek za mrsavljenje, a kad bi izbacio gazirana slatka pica doso bi odmah ispod 100 sigurno.
Evo u čemu je stvar. Najniža težina na kojoj sam bio, barem od ovoga što se ja sjećam, ja 105 kila. Iako to zvuči puno na moju visinu (189 cm) i prema onom indexu težine još uvijek spadam u ''predebeo'' (ili možda čak ''pretil''), ja sa 105 kila nisam tako izgledao.
OK, zvuči kao da se tješim, lažem sebe i druge i oponašam Cartmana sa svojom ''nisam debeo, imam teške kosti'' forom. Nije. I nikad nisam imao problema zbog težine po pitanju srca, masnoće u krvi ili što već sve može biti.
Odlučio sam skinuti kile ne zato da bih zavodio pičoke po cesti, niti zato jer mi je netko rekao i/ili tražio, već zbog sebe. I, najvažnije od svega, ne želim se odreći omiljenih stvari, već uvesti neke promjene u život koje bi mogle pomoći kod moje transformacije - u ovom slučaju, to je (zasad) hodanje. I pomaže, što je najbitnije.
Naravno, u početku se najviše gubi dok se tijelo očisti, poslije će to ići sporije. Ali nema veze. Meni je cilj da dođem na 100, možda čak na 99 radi neke fore, ali uopće nemam zacrtani datum niti se time opterečujem. Zato i nisam htio na nikakve dijete, izbacivanje omiljenih stvari (ili kruha, što velika većina ljudi preporuča) jer se bojim da, kada bih opet to počeo konzumirati jednog dana, da će mi se sve vratiti nazad... ili barem jedan dio.
Morao bih pogledati i zbrojiti (vodim evidenciju o tome koliko sam propješačio), ali u ova 2 nepuna mjeseca sam sigurno prešao preko 350 km. To mora imati nekakvog rezultata. Nekome je to malo, meni kao ljenčini rekord. Ali uopće mi ne predstavlja problem niti mislim prestati; još samo mogu nešto i dodatno ubaciti. Sve osim trčanja, lol.
Što se gaziranog tiče, Pepsi, Schweppes Bitter Lemom i Tonic su mom želucu top 3 omiljeni gosti.
Gazirano je, kao, opasno zbog šećera. Meni često šećer padne, neznam zašto. Slatko jedem kao i svaka normalna osoba, barem tako mislim.
