Drugo su multiplayer igre gdje treba biti poznata, banalna mehanika godinama i godinama, uz naravno manje izmjene.
Ali za singleplayer igre smatram da ih treba kupiti na launchu i to samo na prvoj platformi izlaska.
Ako kupiš nekoliko mjeseci kasnije jer si čekao da padne cijena, već si zakasnio.
Gubi se sva magija trenutka. Tad igru više ne igraš s nikakvim guštom.
Jer igre kao igre nemaju nikakvu umjetničku vrijednost i vrijednost im samo pada s godinama.
Evo ti primjer. Tu sam nekoliko puta pročitao postove od onih najpametnijih među nama. Istinski briljantnih genija.
Mi kreteni, kupili smo konzole kad su izašli i naivno kupili npr. Unchartede kako su izlazili, čekali smo launch dan i platili 500 kuna svakog.
Eto ti računice, PS3, PS4 i hrpa Uncharteda, pa mi kreteni smo na to potrošili nekoliko tisuća kuna, čak i na same igre.
S druge strane, ova čuda prirode, ekonomski magovi i neki od najbriljantnijih umova današnjice, koji slučajno obitavaju i ovjdje, kupili su PS4 sredinom 2020 u lockdownu za 800 kuna, te Uncharted kolekciju za 50 kuna i U4 za drugih 50. Zatim i Bloodborne, Tlou, GoW, Spiderman, Horizon i sve ostale ekskluzive. Oni su na sve potrošili 1000 kuna i sve zaredom odigrali, priču u nizu, za sitnu lovu, sve što se isplati odigrati.
Ali, oni nisu ništa odigrali. Nisu ništa osjetili i nisu nimalo guštali. Oni su na silu odradili 10-20 igara zaredom. U mjesec-dva-tri nagurali su cijelu generaciju ili dvije, rutinski po redu.
Oni nisu imali nikakav gušt u tome. Nisu te igre čekali, pa čekali i kakvu odgodu, raspravljali o njoj, osjetili nostalgiju u Unchartedu 4, obrate u pričama i emocije koje donosi Tlou nakon svih tih godina.
Kakav osjećaj i emocije može izazvati MGS 4, ako nisi još devedesetih prvi put tumarao Shadow Mosesom. Baš nikakve. Taj val nostalgije povratka na Shadow Moses je sama esencija gaminga. Sve što je gaming ikad bio i što će ikad biti je u toj sceni. Sve što je gaming činio i čini. A ako odradiš četiri Metal Geara zaredom, u nizu i nakon 15-20 godina, nema tog osjećaja, nema ničega, samo nekakav vlastito nametnuti posao odrađivanja igara. Ja i dalje tvrdim da su igre najmanje sam čin igranja. To je sporedan i najmanje zabavan dio gaminga.
