Abby ( The Last of Us)

Dobar lik na papiru, loša izvedba u praksi.

Smiješna je sa tim ručetinama.
Ko Chris Redfield u Resident Evil 5.
Samo ovdje fali boulder punching.

escoban
Budimo realni, ženska izgleda nerealno. Ima doslovno muške pecse, a one ruke i ramena možeš jedino dobiti s ozbiljnim uzimanjem steroida i sličnih drogica.

Takvo nešto bi tek vidjeli na bodybuilding natjecanjima, a znamo da tamo nitko nije ni približno prirodan.

prayer
ne moras odlazit odma iz teme, ja ne grizem i postujem tvoje misljenje, samo kaj ja na to gledam na nacin da zna ko je Joel i kaj je frajer sposoban napravit i odlucila se jebacki istrenirat za trenutak dok se sretnu, jer dok je bila i mladja je vec bila muskobanjasta, znam dosta cura koje izgledaju slicno ko ona, ne bas tak, ali imaju gradju takvu, a idu u gym tu i tam tak da vjerujem da nije problem za zenu da se tak nabilda

Nexus one ruke i ramena možeš jedino dobiti s ozbiljnim uzimanjem steroida i sličnih drogica.

Ja ne znam jesi ti upgradeao Abby do kraja, ali ja sam ju trpao suplementima dok nije vodu srala.
Steroida očito ima na pretek, ne kužim zašto se to koristi kao argument da je tijelo nerealno.
Ako išta, onda naprotiv.

S druge strane, ipak mislim da su malo pretjerali sa tim. Isti efekt se mogao dobiti i sa puno "prizemnijim" modelom sa kojim nemam osjećaj da će kurac izvadit i počet mlatit klikere .

Sa gameplay strane, Abby je baš masna i zabavna.
Igra se slično kao Joel u prvoj igri, ali sa još dodane maščobe i težine.
Mlatit runnere sa šakama je odličan kontrast na Ellienu fragilnost i fleksibilnost.
Savršeno su pogodili koja oružja da naprave dostupnima Ellie i Abby da dodatno naglase različitost playstyleova, a opet je sve poznato i funkcionira onako kako misliš i ne zahtjeva navikavanje.

Sa strane narativa, meni iskreno vrlo drag lik.
Mogu reći da mi TLOU serijal sada ima tri jednako draga protagonista.
Ne bih se složio da lik skače iz negative u pozitivu nego je, kao i Joel i Ellie skroz pozitivan lik koji je u životu doživio ogromnu tragediju i kao takav je nesavršen.

Sama radnja igre i redosljed događanja nikako ne ide u prilog Abby kao liku kojeg bi trebao zavoljeti i mislim da bi čak preferirao varijantu u kojoj pravu Abby upoznamo puno prije njenog neslavnog akta, a uvjeren sam da bi dosta igrača kojima se igra sada ne sviđa u tom slučaju ipak imali više pohvala nego kritika.

Svejedno, narativ ovakav kakav je, stvarno radi nešto što nismo prije vidjeli i kopa u dubine glave u koje mi još niti jedna igra nije kopala.

Vrlo kompleksan lik i igra.

Prije svega da rečem kako mi je super ovo s temama o pojedinim likovima. Općenito pozdravljam više specifičnijih tema.

Šta se Abby tiče, koliko je dobro napisan lik dovoljno govori činjenica da sam je na početku mrzija koliko je moguće mrzit fiktivnog lika, a na samom kraju se uopće nisam tija borit protiv nje. Ali ipak ću ukratko proć još neke stvari, bez obzira šta sam to već napravija u svom osvrtu.

Prvi put kad je ugledamo se prene is sna, šta naravno nama u tom trenu ništa ne predstavlja. Da bi se brzo otkrilo da je baš naš protagonist proganja otkad smo joj u prvoj igri oduzeli najvažniju osobu u životu. Priko flashbackova ćemo saznat da jedino do čega je njoj u tom trenu stalo i za šta živi je osveta. U tim istim flashbackovima se da primjetit i njen fizički napredak koji nameće zaključak da je razlog te njene famozne nabildanosti upravo Joel - ona ima jedan cilj u glavi i pretvara sebe u ubojiti stroj da bi ga mogla ostvarit kad za to dođe vrime.

I kad se to napokon dogodi, jedino šta Ellie i svi mi vezani za Joela osjećamo je, ironično, ista ta mržnja i želja za osvetom. Ali za razliku od Ellie, mi kasnije dobijemo priliku vidit Abbyinu perspektivu i primjetit da nakon ubojstva Joela na njenoj faci nema nekog zadovoljstva ili olakšanja. I to je samo prvi od razloga zašto iskreno smatram da ljudi koji kažu da je loše i nekonzistentno napisana ili gledaju jako površno ili su ka i ona zaslijepljeni mržnjom.

Zatim kroz igru vidimo da su njene noćne more i dalje prisutne, ali se eventualno u njima počnu pojavljivat Yara i Lev koji za Abby predstavljaju priliku za nekakvo iskupljenje. Onda i sama kaže barem jednom prilikom, da to čini u pokušaju da si bar malo rastereti dušu, šta bi značilo određenu dozu kajanja zbog svog čina. Njena povezanost s Levom lagano jača, s drugom osobom koja dobro zna šta je gubitak, ko je sam i ne vidi je ka lošu osobu niti zna šta je sve napravila.

Ali znamo i sami da s njenim gubicima nije gotovo, tako da kasnije kad nađe svoje prijatelje mrtve, bijes opet preuzima i ponovo odlazi po osvetu, u jednom trenu spremna da čak i zakolje trudnicu dok je Lev ne zaustavi. I izraz na njegovom licu i činjenica da je opet skoro napravila nešto još gore nego prije joj omogućuju da uistinu vidi šta je postala. Ona ne želi bit ta osoba nego ona koju Lev vidi, a već je i na teži način naučila da joj osveta neće donit mir. Zato samo odlazi i napokon ostavlja prošlost iza sebe.

To sam pojednostavnija koliko sam moga, ali mislim da se i dalje vidi zašto je smatram stvarno dobro odrađenom čak i bez spominjanja odnosa s drugim likovima ili npr straha od visina, tj drugih aspekata i slojeva njene osobnosti zbog kojih mi je tako uvjerljiv lik.

Ellie kroz igru prolazi kroz slično putovanje ka Abby ali mi je puno fascinantnije da ga prolazi i dobar dio igrača, među njima i ja. Od početnog bijesa i mržnje do prihvaćanja i konačno nečeg bliskog oprostu.