Fortnite je vjerojatno najpopularnija igra današnjice, međutim, prema toj se igri ne rade ostale igre. Fortnite je F2P igra koja je odličnom podrškom iskoristila veliki bum žanra koji je do tada već bio prisutan, a ako gledamo utjecaj igara na daljnji razvoj industrije, onda čak i PUBG ide prije Fortnitea. Za mene popularnost među publikom nije obilježje igre generacije jer bi prema tome Justin Bieber bio pjevač desetljeća, a Gangam Style najbolja pjesma svih vremena.
S obzirom da su obje igre koje sam htio nominirati već nominirane, onda ću radije objasniti što smatram kod njih da je napravilo veliki utjecaj.
Za mene je na kraju čitave generacije ipak The Witcher 3 igra koja je apsolutno promijenila industriju u roku od jedne godine nakon izlaska. RPG koji je imao toliki naglasak na radnju, a da je pritom nudio visoku razinu slobode u istraživanju svog, na svakom koraku, bogatog svijeta. Prirodniji način istraživanja je potom više puta implementiran u budućim igrama kao što su Assassin's Creed: Origins i Odyssey te Days Gone i Horizon. Nije bilo potrebno regiju nakrcati tisućama beznačajnih collectiblea, već je od veće važnosti ponuditi priču iza lokacije koje pune svijet. To je zaokret koji se dogodio u ovoj generaciji, a krenuo je nevjerojatnim uspjehom Witchera. Igra koja je stara već 5 godina, no i dalje se spominje kao uzor u razvoju open-world igara. To treba znati.
Moja druga igra generacije je Red Dead Redemption 2 koji po meni ima jednu od najbolje ispričanih priča svih vremena s protagonistom koji može stajati bok uz bok s najbolje napisanim likovima filmske industrije, dok privilegija videoigara da gotovo špijuniramo tok misli lika, u ovome slučaju u obliku dnevnika i jednostavnih odluka, Arthura čini za mene najstvarnijim likom ikada napisanim u igrama. Svijet je ponudio nevjerojatnu razinu interaktivnosti između okoliša i likova te likova međusobno, a razina detalja posvećena tim interakcijama me dan danas, nakon više od 100h igre, oduševljava. Rockstar je napravio jedan od najvećih koraka u pretvaranja običnih NPC-eva u žive osobe, zbog toga je svijet Red Dead Redemptiona potencijalno najstvarnije mjesto u igrama.
Međutim, htio bih nominirati jednu igru za koju sumnjam da je mnogo ljudi ovdje igralo – Disco Elysium. Ovo je igra koja je imala možda najinovativniji pristup pripovijedanju u dugo vremena. Iako na prvi pogled izgleda kao klasični cRPG, ova detektivska depresija od komedije nudi potpuno drukčiji pristup RPG elementima. Umjesto standardnih borilačkih vještina, igra nudi psihološke: mogućnost zaključivanja, staloženost, dramatičnost, poznavanje svijeta, matematičke sposobnosti, empatija, autoritet i još mnogo njih. One kroje gotovo svaki dijalog u igri koji je toliko detaljno razrađen da svaki pozitivno ili negativno izveden dijalog ili zaključak donosi drukčiji rezultat, dok humor i napetost koji proizlaze iz oba rezultata potpuno miču strah od neuspjeha, dapače, daju toliku slobodu u odabiru niza uvrnutih opcija za vođenje dijaloga da miču bilo kakve okove s igrača po pitanju moralnosti i puste ih da igraju točno kako žele.
