F1 serijal

*

*

*U drugoj sezoni – potpuni zaokret. Transfer u Ferrari. Nova sredina, novi izazovi, nova vatra. I onda – epski troboj između mene, Charlesa Leclerca i Maxa Verstappena. Sezona koja je rasla s svakom utrkom, kulminirala je u Abu Dhabiju gdje je, u dramatičnom finalu, Leclerc slavio i postao svjetski prvak. Bila je to sezona kakve se ne pišu često. Ili bolje rečeno – igraju. I dok karijerni mod nudi emocionalnu dubinu ako mu se posvetite, jasno je da još uvijek kaska u mnogim aspektima. Sustav crvenih zastava, iako potencijalno revolucionaran, ostaje nedovršen i gotovo igra razara iskustvo svojim nerealnim ishodima. Dovoljno da sam nakon prve utrke treće sezone, frustriran, pauzirao karijeru. Također, iako se igra odlično vozi na kontroleru – osjećaj upravljanja je čvrst, precizan i intuitivan – igrači na volanima nisu skrivali razočaranje. Vozni model, iako unaprijeđen za casual publiku, još uvijek ne zadovoljava potrebe hardcore sim entuzijasta. Postoji razlika između simulacije i arkadnog osjećaja, a F1 24 još traži balans. No, ne može se osporiti – grafika briljira. Vizualna prezentacija je zrela, dojmljiva, i iako koristi već poznati engine, izgleda uvjerljivo i spektakularno, osobito u večernjim uvjetima. Staze dišu, svjetla bljeskaju, a padanje kiše na kacigu i kamere još uvijek budi onaj "wow" trenutak. Unatoč manama, F1 24 mi je pružila priču kakvu nisam očekivao – emotivnu, napetu i osobnu. A možda je baš u tome čar – da se i unutar skripte ponavljajuće karijere mogu ispisati vlastiti epovi. I sada, kada sam završio ovaj emocionalni rollercoaster, ne mogu a da ne gledam prema naprijed. Nova igra je na horizontu, i već sad odbrojavam dane do najave i prednaručivanja. Nadam se većim promjenama, većoj slobodi, više kontrole. I još dubljoj simulaciji svijeta Formule 1. Jer ovaj serijal to zaslužuje. I mi s njim. Hvala F1 24 – za posljednji ples, za crveni izazov, za Leclercov uspon i moju osobnu vožnju kroz san jednog navijača.

*