Ehh…
Išal sam pročitat one komentare u spoilerima da vidim dal sam samo ja doživjel zadnji dio igre na način na koji već jesam i dal sam stvarno bedast il pretjerujem, al vidim da imam trojicu koji razmišljaju isto i s kojima se većinom slažem.
Jedna od prvih stvari koja mi je pala na pamet je poveznica sa Game of Thrones zadnjom sezonom…i dalje gušt za pogledat, a opet i razočaranje radi zbrzanosti i zapleta radnje koja ne vodi nikud.
Prva stvar je ta zbrzanost…dvije igre po 40-50 sati razvijaš radnju i ideš prema tom nekom konačnom cilju, samo da bi sve kulminiro u sat i pol vremena mlake borbe. Igra je tolko epic u većini stvari, bace ti hrpu grandioznih bossova i fightova, a tu se probijaš kroz praktički obične rovove i porazbacanu skupinu stijena te rješavaš tam neke osnovne neprijatelje.
Pa jbmu mater, predstave Odina ko masterminda, izigra nas ko budale sa Tyrom, zna sve što planiramo…pa daj bacite pred mene sve najjače što ima, a ne da se nešto iole epic odigrava onak sporedno u pozadini. Morali su ubacit još poneki boss fight u tom dijelu, kao i hrpu zajebanijih neprijatelja…jednostavno je premlako. Totalno neuvjeljivo…koja je onda uopće bila svrha njegovog prerušavanja u Tyra, ako to saznanje naših planova nije iskoristio za apsolutno ništa?
Surtr u 5 minuta iz "odjebite, ne želim ništa s vašim ratom" napravi 180 zaokret u "bodi, ajmo u rampage". Na kraju mi je posve neiskorišten u tom napadu na Asgard, baš onak turistički kak je neko već napiso. Usred misije se odjednom zabrinu za civile u Asgardu, a nije da mali nije znao da se to selo nalazi ispred zidina Asgarda i da će bit u opasnosti jednom kad krene napad.
Ni fightovi sa Torom i Odinom me nisu nešto izuli iz cipela. Thora je premalo u igri, sveden je na gunđavog sidekicka Atreusu te na Odinovog potrčka. Realno, obojica se mogu pojaviti u svakom kutku tog svijeta kad požele, morali su ga (ih) ugurati još ponegdje.
Ne smeta mi happy end, nisam bio spreman izgubiti Kratosa (makar bi onaj Wekyev scenarij bio bogovski, al nisu imali muda), pogotovo jer Atreus nije nikakva zamjena za njega. Tu onda dolazim do dijela di sva ona proročanstva kurca znače, pola igre ganjaš nešto za ništa, a nije da se sve to razriješi na wow način. Njihov rastanak jest emotivan, to ne mogu poreć, ali taj dio na muralu di je on prikazan kao bog mi ne drži vodu i naposljetku mi je baš banalan.
Da se na trenutak vratim na malog…nije mi nešto previše sjeo kroz obje igre. Nadrdan i neuvjerljiv, njegov voice actor mi nije baš najbolje prenio emocije u glas…preobičan je. Nisam baš ni polovio poantu njega kao Lokija. Ima solidnih dionica sa njim u igri, al dvije su mi najlošiji (najdosadniji) dio uopće, njegov moveset je prebazičan i jednostavno mi je čisti prosjek lik.
Character development Kratosa je u potpunosti određen odnosom prema Atreusu i njegovim nastojanjima da Atreus ne ponovi njegove greške te da bude bolji nego što je on bio. S te strane im nemam zamjerki i smatram da su dobro napravili tu traniziciju onog divljeg Kratosa u ulogu oca koji će za svog sina napraviti sve. Uopće me ne čudi pucanje kod Heimdalla, lik je bio govno koje mu želi ubit sina i još ga jebe u mozak.
Mislim…ne znam….oke mi je, može proć i nije sad sve skupa svjetsko razočaranje pa da s time popljujem igru skroz na skroz jer bi to bila glupost (kao što ni loš kraj Mass Effecta 3 ne može narušiti genijalnost cijelog serijala), al priča igre ovakvog kalibra, nakon 63 sata guštanja, sa svojom kulminacijom mora zaslužit bolji komentar od "može proć". Čak i da odbacimo nelogičnosti u priči (nekom će smetat, nekom neće i to poštujem), sama zbrzanost nekih događaja je najveća zamjerka s moje strane. Morali su bolje u tom zadnjem dijelu, jednostavno mi nije na razini ostatka igre, išli su igrat na sigurno sa nekim banalnim i zbrzanim razrješenjem svega koje mogu progutat, al ostavi donekle gorak okus.
Na stranu taj zadnji dio igre, sve dotad je bilo na visokoj razini. Igra vuče na igranje dok god nisam kraj konzole, razmišljo dosta o njoj dok ne igram, komentiram s kolegama na poslu o njoj, nisam igro apsolutno niš drugo jer me posve primilo, nit gledo serije nit filmove, nisam ni prismrdio listi trofeja samo da si ne spoilam boss fightove i radnju (tek sam sinoć prvi put pogledo, zadnje sam to uradio na TLOU2), boss fightovi su odlični, svijetovi su prekrasni, ima stvarno dosta toga za odradit i stvarno sam igro s guštom. Istražio sigurno 90% igre, ostalo mi je par sitnih stvari za dovršit (3 gavrana, 2 artefacta, 4 Berserk borbe i cvjetovi, naporni Muspelheim challengi), a vidim da se i otvori nešto post game contenta kojeg ću odigrat s guštom. A nakon toga ću sigurno i još jednom odigrat, možda ne odmah, ali još jedan prijelaz sigurno pada, samo ću vidjet dal na najtežoj, il će bit onak, casual na normal, sa hrvatskim titlovima.
Igranje na "Give me no mercy" je bilo odličan odabir jer trebo prokleto stalno koristit dodge i blok, nije bezvezni button mashing. Berserkeri baš jebeno testiraju skill, a The Maven i Nidhogga ću definitivno pamtit.
Samo još mala opaska, da, premda izgleda brutalno i što sve ne, nemam osjećaj next gena. Horizon je sa sporednim likovima i "prirodnošću razgovora" postavio ljestvicu previsoko, gledanje likova pored mene u neku točku dok pričaju sa mnom je mi je za ovakvu igru bilo totalni off (banalno sporedna stvar, al jebeš mu mater, primjećival sam i nerviralo me više nego što treba), a nisu ni očitavanja odrađena na razini nekih dosadašnjih igara. Znači, igra je prekrasna, svjetovi su prekrasni, monsteri su prejebeni, sve izgleda jebeno dobro i ja sam možda idiot što uopće spominjem grafički dio u nekom kvazi negativnom kontekstu, al nemrem se otet dojmu da je moglo bit još jebenije i još ljepše, samo da nije cross gen igra.
Igra zaslužuje sve one visoke ocjene koje je dobila, nominacije za GOTY su tu s razlogom, spada u onu grupu igara koje se jednostavno moraju odigrat te je vrh ovogeneracijske ponude sa Horizonom il Eldenom, ali jebemu mater, taj prokleti ali i stvari nabrojane gore će me još neko vrijeme žderat .
