wooddiebone Razmišljao sam malo prije o tome i mislim da je neki dev čak i u nekom intervjuu naveo zašto to nije isplativo, ali ne sjećam se razloga.
Nije isplativo utoliko što je puno lagodnije razvući development na sedam godina dok ti netko drugi uredno plaća račune, a ako nakon toga igra flopne, nije tvoj problem, ti ćeš posao naći u drugom studiju jer imaš sedam godina više iskustva u industriji i nije te briga.
Imam osjećaj da su devovi postali baš jebene povlaštene mimozice posljednjih godina. Prije su devovi živjeli za neku igru. Za viziju, za plod neke ljubavi. Bili su pioniri u neistraženom području, stalno pomicali granice, hakirali hardver i lemili dodatne čipove da bi igre radile. Game director je bio i lead programer i pisao djelove scenarija i crtao mape i bogtepitaj što još. A igru je bio jebeni pakao izdati jer je trebalo naći izdavača koji će fizički izdati igru i skupa s tobom biti spreman na rizik.
Danas creditsi idu 40 minuta s 1000+ imena. Koristi se jedno 20 middlewareova. Postoje investicijski anđeli, kickstarter, greenlight za izdavanje igre. Postoji samostalno izdavanje putem storeova. Veliki studiji su poput dugogodišnjeg krstarenja na jahti s playroomovima, bazenima i pitaj boga čim. A ekipa je stalno u kranču, pa ih bole leđa, pa kurac, pa im se neda raditi jer su solidarni s BLM, pa se žale medijima jer ne smiju imati peseke na poslu, pa su opet u kranču jer eto, game development je najteži posao na svijetu.
Mogu skužiti da ti za TLOU 2 treba 5 godina jer se radi o brutalno detaljnoj igri s 30+ sati linarnog singleplayera s top produkcijom jedno pet godina ispred ostatka industrije. No većina igara, da se devovi prime posla kako spada, bile bi gotove za godinu i po, do dvije.
