Završio sam danas Crimson Sin. Dojmovi su još itekako svježi. Nemam puno toga pisati jer sve što bih mogao napisati bio bi spoiler pa nekako mislim da nema smisla ostaviti ovdje jedan veliki spoiler tag. Ono što me smeta je jedna vrlo jednostavna stvar - činjenica da ova igra TOLIKO kasni na zapad. Najradije bih se sada ovdje raspisao, skupa sa svima vama, ali to je trenutno nemoguće.
Odigrao sam ga pomoću popriličnog bazičnog (da ne kažem potpuno suludog) MTL patcha. Nekad je funkcionirao gotovo pa savršeno, A nekad, baš kada bih pomislio "Pa nije ovo toliko loše!" prijevod bi toliko poludio da sam se jedva snašao. Katkada je bilo čak i komično, katkada tragično. Navest ću vam samo primjer kada je umjesto "prodigy" prevelo (pazite sad) giraffe babies!! .
Najveći problem je bio kada me softlockalo u jednom side questu jer mi se opcije razgovora nisu pojavile. Morao sam vraćati originalnu skriptu, proći taj dio i vraćati patch. Nakon toga sam odlučio da uopće neću prelaziti side questove i da ću se fokusirati na main story. Za prelazak mi je trebalo 75h, igrao sam na very easy jer se nisam želio mučiti sa igrom kad se već mučim sa prijevodom.
Ponavljam se ali ovo je najbolji RPG turn base combat koji sam imao prilike igrati. Doveli su sve do savršenstva, igra u akcijskom dijelu naprosto leti, a turn base je toliko dobar, toliko točan, pitak i lagan za korištenje. Upalio sam baš Hajimari nakon što sam završio i on mi je gotovo neigriv nakon ovoga.
Od novih mehanika uvedene su dvije stvari. Prva je korištenje artova u akcijskom combatu, ne služi baš borbi jer su artovi low tier, više su pogodni za rješavanje zagonetaka. Druga je zapravo dosta zanimljiva. Bossovi mogu koristiti instant S-Craft. Ako se iz nekog razloga triggera S craft boss ignorira poredak i odmah udara. Teško mi je ovo reći, obzirom da sam igrao na very easy, ali zbog ovoga me jedan boss isprašio 3 puta. Ne sjećam se tolikog difficulty spikea u serijalu… pa vjerojatno od Azure final bossa. Ruku na srce, nisam pretjerano pazio što radim pa je vjerojatno to doprinijelo takvom ishodu.
Od tehničkih stvari, primijetio sam da katkada pada FPS, što me je začudilo jer prvi Kuro naprosto leti. Nije ništa strašno, ali ipak pomalo upada u oko.
Na kraju, unatoč lošem prijevodu i peripetijama sa kopiranjem datoteka, mogu reći da sam uživao. Baš pravi, punokrvni Trailsi. Van i ekipa su mi već prirasli srcu. Sada lijepo jedno godinu i pol odmora od serijala, bez straha od spoilera. Taman ću se odmoriti i biti spreman za nove avanture. Eh, kada bi barem došlo na zapad što prije…
@f_i_c_o
f_i_c_o stari moj kakav ending su nam ovaj put isporučili, ja ne mogu, ne znam više što bi rekao, tesko mi je reć što je bolje odrađeno, fight
Mene je baš lupio hype tada. Znam da ovo:
svira i ranije, ali meni se urezalo u pamćenje scena kada Agnes izvuče svoj štap i svi skupa krenu spasiti Vana. Ufff trnci su me prošli.
f_i_c_o imao sam nekako feeling da Gerard nece biti zadnji boss
Čim sam čuo "Resonance of Ray" bojao sam se za Vana. Ima tu jednu notu, kao jedno veliko oprosti. Kao da simbolizira rastanak, žrtvu.
Bio sam kroz cijelu igru oprezan jer me još od trailera nešto vuklo ka D G cultu i kad se napokon razotkrilo bio sam na iglama.
f_i_c_o Ono što bi posebno napomenuo je da su ovoga puta su sami sebe nadmašili što se tiće antagonista pogotovo Melchior, tko je bio zadužen za pisanje njegovog lika kapa dolje.
Melchior je hodajuće zlo. Stvarno, utjelovljenje zla. Nasilan, okrutan, impulzivan - potpuni luđak. Još je slijepo zaljubljen u Gerrarda iako ovaj ga baš i ne doživljava na taj način.
Zapravo, nitko u Almati/Gardenu ne zaslužuje empatiju osim Olympije. Ona je zapravo više žrtva nesretnih okolnosti negoli bilo što drugo.
f_i_c_o idem sad uzet par dana pauzu da me Hype bar malo popusti i da dođem k sebi jer imam osjecaj ako sad krenem udarat Kuro 2 da bi sutra negdje oko 7-8 ujutro samo javio da ne dolazim na posao i da mi nije dobro
I imao bi apsolutno pravo na to. Kuro 2 je vrhunska igra. Nadam se da ćeš uživati kao što sam ja uživao.
