The Legend of Heroes
Trojka je ujedno i najlošija te trilogije, ako se mene pita. Barem što se tiče exploringa, svijeta i lokacija - dosta velika reciklaža i malo drugačija brija. Prva 2 su svakako obavezna zadaća, tko nije to mora odigrati. I pripremite se za incest - ali to je već normalno za franšizu.
Vjerojatno je. Ima najstarijeg protagonista i pri kraju igre je jedna jako neugodna scena za koju ne znam kako bi ispala da ju remakeaju.
Ali provlače se iste tematike kasnije kroz druge igre, samo ne tako eksplicitno.
Gameplay trojke je dosta drugačiji od prva dva, više je dungeon crawler nego klasičan JRPG. Manji je fokus na priču, a više na slaganje ekipe i borbi.
foggy eto vidiš svatko drugačije dozivljava. Čitao sam negdje prije malo o serijalu koje su kao najbolje igre i znam da sam pročitao da je trojka kul.
Evo našao
https://noisypixel.net/top-ten-best-trails-games-west/
"How can an experience like that be topped? Well, the finale of the Sky saga is still yet to be matched in maturity. Every Trails game tackles dark subject matter to varying extents, and it’s usually pretty skilled at it, but Sky the 3rd is just on a whole other level. Let’s explain why."
Naci trebamo i trojku!
- Uređivano
maverick Ali ja govorim jedno, ti govoriš treće. Jel "more mature" znaci da je igra generalno bolja ili da je ton priče adekvatniji starijoj populaciji? Totalno drugačija rasprava.
Ne govorim da nije kul, govorim da su mi prva 2 dijela gro bolja. Pogotovo jer je sklop priče i likova singergija koju u trici nisam toliko jako doživio. Trojka je naravno isto za odigrati, nitko ne govori da nije kul, samo da nije toliko dobra (odudara dosta, ali fajt je kul pa vrijedi odigrati).
I, pliz, Noisy Pixel… Njima je sve masterpiece.
Privlači me akcijski tip gameplaya. Iako sam još na Cold Steel 1 i osim te igre ne znam ništa o serijalu, uzeti ću igru. Također glavni ženski protagonist mi se čini badass, pa naravno to je još jedan plus.
S svakim novim prikazom izgleda sve bolje i bolje 
To znaš da ide google drive link čim se dokopam patcha 
Legendary_Hero Također glavni ženski protagonist mi se čini badass, pa naravno to je još jedan plus.
Estelle == Bestelle .
- Uređivano
Fc je uvod u kojem se upoznaješ sa likovima,pričom i cjelom tim svjetom uopste. Kada sve to naučiš i savladas gameplay igra je već gotova. Pukovnik Richard je odličan kao privremeni glavni negativac dok se onaj najveći otkriva tek na kraju. Sc je vrhunac gdje se nakon kratkog ali jako dobro osmišljenog prologa situacija brzo zahuktava i kreće upoznavanje sa najopasnijom ekipom sa kojom sam se susreo u jrpg igrama Ouroboros-ima.Glavni lik Estelle sazrijeva bar onoliko koliko je to moguće za nju i razvija se ali i svi ostali tako da dobijamo po parce prošlosti svakog od njih i to je sve odlično osmišljeno i uklopljeno u priču. Tc je ipak nešto drugačiji koncept i može se posmatrati kao izdvojena igra u odnosu na prve dvije. Akcenat je vise na borbi a manje na priči koja je dosta mračna i to je nešto sto se mnogima svidja pa im je ovaj nastavak čak i najomiljeniji.Opet je fenomenalno iskorišten pukovnik Richard koji se ovaj put pojavljuje kao igriv lik i kada već nemamo Cassius Bright-a onda je tu njegov učenik da se potrudi da ostatak igre prodje dosta lakše jer je realno premoćan(skoro kao Orlandu iz FFT-a).
sanzo Došli smo konačno do toga da čak i igre koje su tehniči generaciju iza konkurencije izgledaju odlično ako imaš dobar art stil.
Ne znam što mi je impresivnije, sama grafička kvaliteta ili kvaliteta pokreta u animacijama. Kuro igre su već briljirale po tom pitanju, a ovdje mi se čini još glatkije i bolje.
Ne bih se bunio ni da buduće igre, nakon Kai, budu u ovom vizualnom stilu.
maverick Sky saga mnogima najdraža
Sky trilogija je, za mene, apsolutni narativni masterpiece. I to mogu napisati bez imalo srama. Sve što od jednog RPG-a želim se nalazi u te dvije, odnosno tri, igre. Likovi, neviđeno detaljni worldbuilding, twistovi na svakom koraku, tematski je toliko kompleksna i razgranata, od socijalnih pitanja preko filozofskih pa sve do nekih apstraktnih tema. Sve su obuhvatili. Zamisli Xenogears ali na sterioidima. E to su Trailsi.
Pisao sam o tome već, čini mi se. O serijalu nisam znao ništa, pogledao sam par slika (čak niti nisam video), pomislih "Ah, još jedan generički JRPG… Ne može biti baš toliko loše." Ostalo je povijest. Osam godina ga pratim i toliko mi je dobar da mi točno dođe suza na oko kad pomislim da će uskoro doći kraj.
maverick kontam da ce biti tesko poslje ovoga ici na npr Cold Steel 1.
Moglo bi. Meni je Reverie nakon Daybreak bio gotovo neigriv, a radi se o jednom od najboljih borbenih sustava sa pregršt mehanika i caka.
sanzo pri kraju igre je jedna jako neugodna scena za koju ne znam kako bi ispala da ju remakeaju.
Obzirom na današnje stanje u lokalizacijskom biznisu, i mene je strah kako bi to odradili. I tada je bila kontroverzna i svaka čast XSEEDS što nisu ništa cenzurirali jer baš dodaje jednu gorku notu svemu tome. Možda i najmračniji trenutak u žanru općenito.
f_i_c_o Estelle == Bestelle .
Najbolji protagonist IKAD. Da je nema, vjerojatno bi mi Van bio na vrhu, ovako je jadan drugi. Estelle je specifična jer je jako… jako elokventna kad je nešto naživcira. Za sve ostalo tu je štapina. 
Baš razmišljam, gledajući ovaj trailer, kako je serijal narastao. Ne mogu vjerovati da se serijal koji je počeo onako blesavo, kao mala slatka avanturica, pretvorio u ovo što se događa u Kai traileru. Taj, gotovo pa apsurdni, kontrast mi je možda i najdraži element serijala jer dokazuje koliko je Falcomovo pripovijedanje zapravo kvalitetno. Oduvijek su ciljali visoko i znali su što rade i tako nam servirali možda i najkompleksniji serijal u gamingu. Ahhh… baš sam fanboy!
Za slučaj da ne znaš kako staviti spoiler, označiš tekst i klikneš na plusić pa na ovo:
- Uređivano
kabegami Najbolji protagonist IKAD.
maverick kontam da ce biti tesko poslje ovoga ici na npr Cold Steel 1.
Vjerojatno da , u cijeloj toj sagi Cold Steel je naj "mid" naslov, ali ako uspiješ preživit slow pacing iz jedinice koja je zapravo prolog za tu kvadriologiju na kraju se radnja pošteno zakuha i bude sve u svemu solidno iskustvo.
- Uređivano
kabegami Pisao sam o tome već, čini mi se. O serijalu nisam znao ništa, pogledao sam par slika (čak niti nisam video), pomislih "Ah, još jedan generički JRPG… Ne može biti baš toliko loše." Ostalo je povijest. Osam godina ga pratim i toliko mi je dobar da mi točno dođe suza na oko kad pomislim da će uskoro doći kraj.
Ja sam za igru znao još od psp verzije jer sam puno puta pročitao da je najbolji rpg za konzolu. Ostalo mi je da ju jednog dana moram odigrat, samo nikako da se uhvatim. Na kraju sam ju preporučio curi kad je tražila neki jrpg koji bi joj radio na laptopu. Proletila je kroz prvih 5. Čak sa onim starim, lošim prijevodima za Crossbell. Onda sam mjesecima slušao koliko su igre dobre dok nisam popustio i krenuo i ja s tim.
Moram sad Kuro polako počet. Nikako da krenem. Meni je priča kroz zadnja 2 Cold Steela i Reverie bila dosta veliki korak unatrag od kvalitete prvih 5 pa sam se malo ohladio.
kabegami Najbolji protagonist IKAD. Da je nema, vjerojatno bi mi Van bio na vrhu, ovako je jadan drugi. Estelle je specifična jer je jako… jako elokventna kad je nešto naživcira. Za sve ostalo tu je štapina.
Sa karakterizacijom Estelle su odradili tako dobar posao da ne mogu zamislit da netko odigra igru i na kraju ne voli lika. Ako kažeš da je Van odmah iza nje, bit će i Kuro poslastica.
kabegami Oduvijek su ciljali visoko i znali su što rade i tako nam servirali možda i najkompleksniji serijal u gamingu.
Mislim da će jako dugo i ostat najkompleksniji serijal. Suludo zvuči ni pokušat napravit preko deset narativno povezanih igara od kojih je svaka 50+ sati. Razinu detalja oko svijeta i likova koje možeš ubacit u takvu satnicu jednostavno ne možeš realizirat u nečemu deset puta kraćem.
sanzo Ja sam za igru znao još od psp verzije jer sam puno puta pročitao da je najbolji rpg za konzolu.
Da, da! Tu čuvenu PSP verziju sam igrao. Zahvalan sam samo kaj mi je stari komp uopće pokretao PPSSPP emulator (koji je, btw, meni najdraži emulator i radi VRHUNSKI) pa sam mogao igrati bez problema.
Prije nje sam ostavio dušu u Tactics Ogre i tražio sam nešto sa jednako kompleksom i politikom prožetom pričom (tada nisam nisam bio niti svjestan u što se zapravo upuštam). Početak dosadan ali nešto me vuklo dalje, toliko daleko da sam se zapravo zaljubio u igru. Interakcija između likova i prvoklasni dijalozi su me držali uz ekran. Priča se zakuhala i onda dođe onaj kraj… morao sam znati što će se dogoditi dalje. Dan kad je SC izašao jurio sam doma s posla da ga što prije skinem, igrao sam ga dugo u noć i sljedeći dan sam se jedva ustao. 
I to je to. Od SC-a sam zapravo postao baš pravi fan. Zadnja 2 chaptera su nešto apsolutno briljantno.
sanzo Čak sa onim starim, lošim prijevodima za Crossbell.
Been there, done that! Zero je imao ajme meni prijevod ali ipak nije bio toliko loš kao recimo prvo izdanje YS VIII (službeno, molit ću lijepo) ili pak onaj užas od MTL-a u Kuro 2. Azure je bio dobro preveden. Falilo je neke finoće u prijevodu, djelovao je sterilno ali gramatički relativno točno. Kad je Azure postao dostupan Zero sam riješio u 2 dana. Ponavljam, 40h u 2 dana (znam da nisam niti ravan @herc -u ali ipak sam ponosan). Nabavkom PS4 došao je red na Cold Steel a poslije toga novi PC.
Zapravo, za PC je kriv @f_i_c_o jer me onako ružno provocirao sa Hajimari screenshotovima. Hmm, sad kad razmislim, kupnja novog kompa radi ovih igara je možda i najluđa gaming stvar koju sam napravio.
sanzo Meni je priča kroz zadnja 2 Cold Steela i Reverie bila dosta veliki korak unatrag od kvalitete prvih 5 pa sam se malo ohladio.
Kuro ima izuzetno jaku priču. Mračnija, ozbiljnija i rekao bih povratak u Zero/Azure eru.
sanzo Ako kažeš da je Van odmah iza nje, bit će i Kuro poslastica.
Joj meni je Van urnebesan. Još u kombinaciji sa Aaronom… Općenito je Kuro ekipa puno bolja od Cold Steel ekipe, i na kraju prve igre izgledaju i ponašaju se kao veći frendovi od Reanove armije kroz svih 5 igara. Mislim da sam time dovoljno rekao.
A tek kad vidiš Ouroborosovce… kao pomahnitali tinejđeri na maturalcu u Španjolskoj.
Nema do ovog serijala, taj spoj mračne i ozbiljne priče i nekih potpuno suludih scena je nešto posebno. Čak i kad ne naprave sve kako bismo mi željeli, igre su im zabavne do bola. Ah, jedva čekam Kai!!
Kad završim Cold Steel 1, jel moram odmah ići na Cold Steel 2 ili mogu na Daybreak. On me najviše zanima, a navodno je koliko sam pročitao smješten u Calvardu. Pitam iz perspektive priče i naracije.
- Uređivano
Tehnički, možeš ali na Trailse gledaj kao na serijal knjiga. Kako, recimo, ne bi krenuo ASOIAF od, ne znam, Oluje Mačeva, tako ne bi trebao ni Trailse krenuti od Daybreaka.
Falit će ti jako puno priče, konteksta, brdo pojmova, organizacija i na koji način funkcioniraju. Imat ćeš jako puno rupa, posebno od Daybreaka koji se poprilično specifično baca u koštac sa spomenutim stvarima. Cold Steel je, za mene barem, zadnja polazišna točka iako još uvijek vjerujem da je jedino ispravno početi sa Sky. Priča se gradi polako i, zapravo, ispočetka.
Najbolje je proći svih 5 igara smještenih u Ereboniji, to će ti koliko toliko izgraditi nekakav temelj za dalje.
Ako si preživio Cold Steel 1 onda najbolje samo nastavit dalje i završit cold steel kvadriologiju
Jel bitno onda Reverie odigrat ili da preskocim i krenem dalje?
Zadnje sam Crossbel odigrao, oba. Sad sam mislio na prvi sljedeci ali ako je nesto 2 koraka losije onda ce me ubit
A vec i Cold Steel 3 ima jako puno price vezane za starije nastavke. Falit ce ti konteksta za stvari o kojima likovi pricaju. Mozes skocit na daybreak, samo to je stvarno kao da pocnes citat serijal knjiga od 11. nastavka.
- Uređivano
Reverie daje temelj za Kuro. Više je uvertira u Calvard negoli kraj Erebonije, barem za mene.
Iskreno, meni je Reverie nekoliko stepenica bolji od Cold Steel jer dovodi nekolicinu novih likova koji su mi u startu bili vrhunski i veliki su odmak od one dosadne, ustaljene formule Erebonijske pa čak i Crossbell ekipe. Da sam još jednom vidio jebenog Lloyda kako sa rukom na srcu doživljava orgazam pričajući o jebenom Crossbellu, razbio bi tv.
Ima jedna scena koja je ključna za stvari u Calvardu.
Realno možeš čak i bez toga, ali ovako daje puno snažniji kontekst.
Počeo sam sa Trails In The Sky,tražio sam igru sličnu Suikodenu i dobio sam kombinaciju istog i Grandie npr. Odmah čim sam počeo igru znao sam da je to to a najbolja stvar je bila sto sam je kasno otkrio pa sam mogao odmah da predjem na SC.
Poslije Cold Steel na Reverie a zatim na Kuro.
Iako bi ti Reverie mogao biti malko problematičniji zbog toga što ima jako puno Crossbella. Međutim, kako sam naveo gore, on je uvod u Kuro pa će ti dobro poslužiti.
Kuro? Jel su to Trails of Azure igre?
kabegami Iskreno, meni je Reverie nekoliko stepenica bolji od Cold Steel jer dovodi nekolicinu novih likova koji su mi u startu bili vrhunski i veliki su odmak od one dosadne, ustaljene formule Erebonijske pa čak i Crossbell ekipe
Onda nemam brige. Meni je Cold Steel super sjeo, a ako je combat jos bolji + novi likovi i lokacije, moze, sign me up. Tesko je sve to sustici, jos kad traje prek 100h…
Kuro je Daybreak.
Inače, stiže nam i Ys vs Trails in the Sky. Prvoklasna tabačina. Prešao sam PSP verziju ali opet će se igrati.
Ovo je već treća potvrđena Trails igra za 2025., što mi zapravo daje nadu za mogući Kai na kraju godine. Ako NISA stvarno zakuca sa Kai na kraju, 2025. će bome biti godina Trailsa.
Kad je najbolje igrati Azure?
Idealno, prije negoli se uopće započne Cold Steel. Optimalno, prije negoli se započne Cold Steel trojka. Za Azure MORAŠ odigrati Zero.
Sky1-> Sky2 -> Sky3 -> Zero -> Azure -> CS 1-4 -> Reverie -> Daybreak
Stigao mi je Daybreak 2 danas za ps4 ali mi se čini da igra koči u onim scenama kada likovi razgovaraju pa čak i kada se Van ono zatrči kroz grad primjetim blago sjeckanje.Ps upravo sam isprobao i prvi dio za ps4 i vidim da je prisutan isti problem,inače sam ga odigrao na PC-ju gdje je sve radilo savršeno a i grafika je bila mnogo bolja. Da li postoji neko rješenje da se nešto podesi pa da bude bolje ili je to to?Bas bezveze,nisu ni trebali puštati igru u prodaju ako nece raditi normalno.
- Uređivano
"What's that behind you?"
Gotovo je… danas sam završio Kai no Kiseki. U jednom dahu, bez pauze, a gotovo i bez ručka.
Uopće ne znam kako započeti sve ovo. Ima toliko stvari koje bih volio napisati, podijeliti razmišljanja i teorije ali… nema smisla. Zašto pitate se? Prvi je razlog krajnje očit, spoileri. Naravno, niti ne pomišljam nekome od vas uništiti iskustvo, taj jedinstveni trenutak otkrivanja tajni, lupanja rukom o glavu uz misao "Kako mi je to promaklo?!". Drugi je razlog malo drugačiji i proizlazi iz moje vlastite bahatosti potaknutom dugogodišnjim igranjem ovog serijala. Ako me Kai nečemu podučio, onda je to činjenica da nikada (ali ama baš nikada) ne vjerujem trailerima, a još manje, vlastitim samodopadnim teorijama. Kai priča priču, Kai vodi kroz svoju priču, on povlači igrača za nos, iskrivljuje stvarnu sliku, laže - Kai je okrutna igra.
Volio bih napisati štivo o priči, ali, kako to već znate, vezuje se direktno na prethodnike. Ipak, moram podijeliti s vama barem mali djelić moga oduševljenja ovom igrom. Kai no Kiseki je apsolutni vrhunac serijala i narativni masterpiece. Znam da se ta riječ danas olako razbacuje u bespuću interneta ali samo ću vam reći da me igra toliko vješto uvukla u svoju mrežu i da sam još uvijek, pišući ovo, pod dojmom onoga čemu sam svjedočio. Često mi se, vidjevši što se događa, znalo dogoditi da se sjetim samog početka serijala. Jednostavno se nisam mogao oteti dojmu o nesrazmjeru atmosfere između prve Sky igre i svega što je zadesilo Calvard. Pisao sam već o tome kako su jasno znali što rade od samog početka rada na serijalu ali nekako uvijek iznova ostanem osupnut količinom detalja koji su utkani u ovaj serijal. Jasno, već je Sky Second Chapter pokazao da misle stvoriti kompleksnu priču, no međutim, dvadeset godina kasnije Kai to potvrđuje. Serijal još uvijek raste i tek treba zauzeti svoj pravi oblik.
Daybreak je već predstavio noir atmosferu, tu notu istraživanja i razrješavanja slučajeva nalik na pravi krimi roman. Taj se detalj raznosio kroz prvu a prelio se čak i u drugu igru. Kai ne kaska za prethodnicima na tome polju, no vješto dodaje jedan novi element oko kojeg je serijal vješto isprepleo svoje niti. Na moje veliko oduševljenje mogu reći kako je Kai svesrdno prigrlio apsolutno svaki SF element koji je serijal kroz ovaj dugi niz godina vješto predstavljao. Pisao sam već o tome koliko mi fali SF JRPG igara pa sam ostao zapanjen onime što je igra predstavila.
Igra započinje izuzetno sporo, što je uvijek znak da će u jednom trenu priča eksplodirati. Priča se gradi polako, vješto slažući svaku kockicu na njezino mjesto, baš kako i priliči vrsnim majstorima iz Falcoma. Ona raste i razvija se, dosežući gotovo apstraktne visine a tada eskalira u apsolutnom emotivnom vrhuncu koji dolazi kao nagrada za sve sate "bačene" na ovu igru. Znate onaj osjećaj kada krenete u final dungeon, čujete temu, ona se ne mijenja tijekom borbe… hype raste a vi još uvijek ne znate što se događa. Previše smo puta bili na toj poziciji. Znate da dolazi kraj ali niste spremni. Eh, upravo taj osjećaj ova igra još više pojačava. Posljednje dionice igre su apsolutna čarolija pričanja i definitivni emotivni vrhunac serijala. Kada začujete prve taktove final dungeon teme, kada čujete kako se razvija, kako se emocija prelijeva… Tako očarani stojite na mjestu i shvatite da, usprkos svojoj ljepoti, ta melodija u sebi skriva nešto posve drugo. Tada nastupa adrenalin, pomičete se na kraj stolca, nervozno tresući nogom… shvatite da sat otkucava a vi ste u utrci s vremenom. Usred nečega većeg od života, ponukani nečime posve običnim, posve ljudskim - emocijom.
Igru krasi izuzetno snažna postava likova, od glavne ekipe preko sporednih NPC likova do kompleksnih negativaca. Kai jasno pokazuje (nešto što su prethodnici već ustvrdili) da većinu stvari u ovom serijalu pokreću interesi. Bilo politički, ekonomski ili znanstveni. Ta posvećenost detaljima dok se priča glavna priča je nešto po čemu je serijal poseban.
Connect eventi su, ponovo, jako dobro razrađeni. Ima ih svakojakih, od poprilično bazičnih i općenitih do detaljnih priča unutar priče. Neki jako lijepo grade lore i dodaju kontekst nekim elementima glavne priče. Neki su pak veliki throwback na neka prošla Trails vremena i zahtijevaju poznavanje lorea i likova iz prethodnika, sve u svrhu toga da doživimo najbolje iskustvo. Ima toliko stvari koje su me oduševile, malih stvari, o kojima bih volio pisati ali ostavit ću vam da ih sami otkrijete i uživate u njima, barem djelić onoga koliko sam ja uživao.
Kako godine prolaze to sve više uživam u trenucima u kojima igra posveti svoju pažnju sporednim stvarima te nam omogući uvid u svijet kojim se krećemo. Na taj način on postaje živ a mi bivamo nagrađeni detaljima koji možda nisu biti za glavnu priču, ali grade izuzetno bogat svijet. Tek sam igrajući Kai shvatio koliko vremena likovi provedu razgovarajući o hrani. O sastojcima nekog jela, od kuda potječu, koliko je godina bila rodna (ako nije, proizvođači će imati manjak), neka jela su specifična za određene lokacije, neka nose svoju priču, neka su dio lokalnih legendi. I ne samo to, sudar kultura na društvenom nivou, razilaženje u mišljenjima, neshvaćanje kulturoloških razlika neke skupine. Sve to je plasira ovaj serijal na razinu o kojoj mnogi drugi devovi mogu samo sanjati.
S tehničke strane igra se izvodi apsolutno savršeno. Primijetio sam nekoliko bizarnih bugova za koje ne mogu otvoreno okriviti "big bad CLE" jer u mnogo slučajeva brzinski sklepani patch malo razmrda igru (o tome nešto kasnije). Igra leti u super stabilnih 60FPS-a, učitavanja su normalna a combat responzivan u sekundu. Ponavljam to već godinama, ali ponavljat ću koliko god je potrebno, mnogi bi se devovi mogli ugledati na Falcom. Ovako konzistentan niz kvalitetnih naslova nema mnogo studija, a serijal se konstantno i kontinuirano razvija. Ubačene su nove mehanike kako u akcijski tako i u turn based combat. Trebalo mi je neko (kratko vrijeme) da naučim kako što aktivirati i da mi prsti nauče ali jednom kada je sjelo, uživao sam u svakom djeliću sekunde provedenom u ovoj igri.
Borba je nešto najbolje što je žanr doživio. I koliko vidim po Metaphoru, i drugi devodi su uskočili u taj vrtlog. Ovakva borba je apsolutna revolucija žanra i svakako pozdravljam nove pothvate na tom području. Taj potpuno nesputani prijelaz između akcijskog i turn based combata je izuzetno zadovoljavajući. Spajajući dva potpuno suprotna pristupa borbi u jednu smislenu cjelinu je nešto na što ne nailazimo često i svakako ga treba cijeniti.
Što se tiče samog MTL patcha, prvo pozitivno. Ostao sam ugodno iznenađen kvalitetom istoga. Na trenutke nisam mogao vjerovati da nešto tako kvalitetno dolazi od AI. A zatim, zaslijepljen time, ostao sam paf koliko su neke stvari bizarno smiješno prevedene. Najveći problem su interpunkcijski znakovi (ima jako puno upitnika umjesto točke), također ima velikih problema sa rodovima i zamjenicama. Nekada čak rečenica krene dobro (krene sa he završi na she). Brat često biva sestra a najveći problem je izbio kada je wife postala daughter, husband dad… Pa onda tata vodi kćerku na romantičnu večeru… oh my Aidios…
No međutim, jako sam zadovoljan prijevodom. 90% vremena je točno, nisam morao čupati kontekst iz rečenica i slagati neki polu prijevod sebi u glavi. ZA razliku od Daybreak 2 MTL-a, ovo je apsolutno odlično.
Eh sada… patch je sklepan brzo, uz minimalno testiranja što je uzrokovalo nekoliko gadnih bugova. Dva side questa mi nisu radila (jedan me posebno pogodio jer nisam ženi mogao naći mačku). Prije prvog update Connect eventi nisu radili a jednom me čak soft lockalo kod tutoriala. Na svu sreću, main story je radio vrhunski pa sam iz svega izašao jeko sretan. Primijetio sam nekoliko grafičkih bugova i… nelogičnosti u nekim (side content) scenama. Eh da, u zadnjoj dionici igre zvuk efekata u animacijama nije radio (glazba i glasovi jesu) no međutim, to je mala cijena koju sam lako platio.
Htio bih odvojiti još jedan tren i navesti nešto što me posve oduševilo. U Ys temi sam napisao kako je Nordics jako cinematic iskustvo… Kai je još genijalniji po tom pitanju. Koreografija borbe u animacijama graniči sa nekim ludilom koje možemo vidjeti u animeu. A zadnje dionica igra… apsolutni spektakl vizuala, konstantna izmjena između borbenih stilova, tranzicija između animacija i gameplaya… sve to uz apsolutno savršenstvo soundtracka. Mislim da je sa Kai Falcom napokon dosegnuo razinu koju su oduvijek željeli. Ono što su ponudili u ovoj igri graniči sa ludilom pa vjerujem da ono što planiraju ponuditi u budućnosti može biti samo bolje.
Što se tiče soundtracka, odslušao sam ga još prošle godine (vješto izbjegavajući spoilere) i bio sam oduševljen, soundtrack 2024. godine. Staviti svaku skladbu u kontekst priče je nešto posve drugo, muzika tako dobiva sasvim novi smisao, sasvim novu razinu. Emocija prši iz svake pore ove igre, pružajući iskustvo koje nitko ne može kopirati.
Već godinama pratim serijal, odigrao sam sve što je u ponudi (neke naslove i više puta) i još uvijek se ne mogu načuditi koliko se serijal brzo razvija. Ne samo pričom već i sa tehničke strane. Naravno, to su još uvijek grafički tek prosječne igre, no igre imaju prvoklasni art. Gradovi i sve lokacije djeluju živo, imaju svoja obilježja, svoju kulturu, običaje stoga, usprkos vizualnoj prosječnosti, lokacije nisu lišene maštovitosti i detalja koje mnoge moderne igre nemaju. Grafička prosječnost je i najveća boljka serijala ali jedan vrlo lak kompromis koji sam u bilo koje trenu spreman platiti za kontinuiranu kvalitetu koju Falcom zadržava već godinama.
U svom sam dugogodišnjem gaming stažu odlučio krenuti na jedan posve suludi quest (main quest, molit ću vas) i odlučio naći savršenu anime igru. Znate, igru koja djeluje kao interaktivni anime. Ta me ideja oduševljavala godinama i dugo sam vjerovao da sam je napokon našao. Prije nekoliko godina sam odigrao Scaret Nexus. Bio sam oduševljen, "Napokon je imam." pomislih. Naivno, lišeno pameti i logike. Ne znajući koliko sam u krivu… Sada se sigurno pitate što mi je i o čemu uopće pričam… Molio bih vas još koji trenutak vaše pažnje. Scarlet Nexus svakako jest prvoklasna igra, ali nažalost, već godinama ispod radara mi je prolazio serijal koji toliko volim, u kojem toliko uživam i koji je toliko anime. U svom naletu obične ljudske gluposti sam ga bacio u neki mračni kutak svoga uma i potpuno ga zanemario.
Stoga, sada ispravljam pogrešku. Kai no Kiseki je ultimativna anime igra, a Trailsi su najkompleksniji serijal gamig industrije.
1. Kao i uvijek, kad su tvoje recnezije Trialsa u pitanju - prvo like i reakcija, a onda čitanje!
2. Trenutno prelazim Daybreak 1 i malo je reći da sam oduševljen. Nažalost (ili da sreću) više ne igram intezitetom kao ranije. Ili…
3.
kabegami a gotovo i bez ručka.
4. Idemo! Kai na Zapadu! Ne ove godine, nego već sutra!