Nemoguće je da sam samo tako ostario preko noći, dapače, većim dijelom svog života se osjećam kao Benjamin Button za siromašne (ne osjećam se stvaaarno kao BB za siromašne, palo mi je napamet, pa sam samo napisao jer zvuči fora i da ne propadne (prvi dio izvan zagrade ipak stoji, to stvarno mislim)). Vjerojatno sam samo sazreo, ili što već trebam reći s obzirom da sam u životnoj fazi kad objeručke prihvaćam sljedeći album kao najboljeg prijatelja, iako se radi o, žanrovski gledano, . . . staračkom folk rocku. Nemoguće je da se radi o mojoj melankoličnoj strani ili ostalim pizdarijama, jer . . . jebeno je proljeće. To je vjerojatno najbolje godišnje doba ikad. ;D Ne znam, stvarno.
Znam samo da sam pročitao većinu 'Žena na Dinama' Kobo Abe-a uz ovaj album, i trenutno se osjećam potpunim. Ne planiram pisati o albumu, jer kako bih uopće počeo tekst o albumu silno talenitranog i genijalnog duhovnog oca koji je album započeo komadom kojeg je posvetio totalno lijevom malom norveškom gradiću gdje je svirao jednom prilikom, a onda se zatreskao u nekakvu hladnokrvnu skandinavku toplih obraza (pretpostavka), komad koji zapravo počinje stihovima koje je silno talentirani i genijalni duhovni otac jednom prilikom objasnio kao klasično ograđivanje od glupih priča na aerodromima . . . OK, zaustaviti ću se.
Da sam potpuno švorc i da imam tri gitare, prodao bih sve tri i kupio bih ovaj album. Kao ploču.
https://www.youtube.com/watch?v=mkfWGyTbPhE
Šta ja uopće ovdje štrapam? Idem gledat LP. ?️
