Baš mi je drago kaj ste se raspisali. I super mi je kaj se spominju vrlo kompleksne i delikatne teme i pitanja. Pitanja koja se definitivno mogu sagledati i zastupati s nekoliko stajališta. Volim to.
oxi
Kaj se tiče znanja, pa naravno. Nije ona uzrečica džaba - scio me nihil scire/znam da ništa ne znam (sorry, oduvijek sam volio latinski). Učimo dok smo živi. I samo budale misle da sve znaju.
A i ova druga stvar - ima jako puno ljudi koji žive pod fasadama. Skroz si kroje život na van, zbog drugih. I to bude vrlo tužno. Jako puno takvih slučajeva ima. Ali ako pričamo o sretnim brakovima, nije uvijek ni fasada, već možda i neko dostojanstvo i šutnja i neprezentiranje svojih problema na van. Misliš da su savršeni, a nisu. I onda jednog dana kad se rastanu - svi se čude.
No ono što se meni dopalo kod @Fico izjave, nije da on sve zna. Već da trenutno zna kaj želi i kaj ga veseli. I to je jako dobra stvar. Bilo bi dobro kad bi svi tako mogli.
StarFox_N
S tobom se također slažem. Žaljenje ne vodi apsolutno nikuda. Nažalost, tu također postoji onaj drugi ekstrem protiv kojeg sam u potpunosti - ljudi koji preuzmu tu mantru "baš me briga, neću za ničim žaliti" pa krenu živjet sebično, egoistično i beskrupulozno, jer je "jedan život" i baš ih briga za sve. Takav stav nikako ne podržavam.
Mislim da bi svi trebali pokušati biti samokritični (u zdravoj mjeri) i biti svjesni svojih grešaka te, kao što si rekao, učiti iz njih.
chono
Ako si zbilja to sve tako posložio i počeo živjeti, jako mi je drago. I sam sam sličnog mišljenja. Svjestan da imati dijete nije med i mlijeko i da ima vjerojatno dana (i noći) kad bi sve sterao u kurac, ali onda kad primiš tu malu štrucicu u ruke i pogledaš ju, nema veće sreće na svijetu.
Zato sam i u par navrata ovih dana rekao, da ok, lijepo je imati i voljeti materijalne stvari (Hello Bravia OLED!!) i hedonistički uživati u kavi, hrani, cugi, zmiksićima (smoothie). Ali mislim da se sve to ne može mjeriti s drugim stvarima - obitelj (bok Vin Diesel), prijatelji, žena, dijete (ne nužno tim redoslijedom).
Zero
Realno, mislim da nas je kapitalizam doveo do toga. Ljudi sve kasnije odrastaju. Ljudi se sve kasnije odljepljuju od roditeljske sise. Žive ponekad i poslije 40-e sa starcima, a to nikako ne može biti zdravo ni za jednu stranu. Usput, bombardirani smo materijalnim vrijednostima i svi maštamo o njima. Konstantno. I mjerilo uspjeha su novci i stvari.
Kad sam bio klinac, 80-ih pa i 90-ih, druženje je bilo praktički svakodnevno. Obiteljska druženja praktički svako popodne. Kavica, bela, pričanje, zezanje. Susjedi i familija su znali nenajavljeno doći i svi smo bili sretni i nije nas smetalo. Danas da ti neko dođe, valjda bi ga upucao na licu mjesta. "Kak si došao bez najave??".
I naravno da su ljudi nesretniji, nesigurniji, sve manje znaju što žele, prvenstveno od sebe i za sebe, a onda i od drugih.
