Jutros mi Google izbaci ovo. Prije 7 godina bilo mi normalno cijelu noć učit i radit na portalu do 3-4 ujutro, zaspat na sat-dva na nekoj spužvi od madraca, pa u 5:30 vozit dva sata do posla za jedva 5k s prijevozom. I to s diplomom, sretan da uopće ima posla. A ovo je svako jutro bio "doručak". Čudo da sam živ ostao, vuče na infarkt samo kad pogledam sliku, a s takvom prehranom još i pucao od snage. Sretan čovjek.
Sedam godina kasnije, jučer zaspem prije Dnevnika ko najgori penzioner, nakon 10 sati sna na skupom madracu jedva se probudim, kosti škripe. Do posla pljunem, plaća dobra, život dobar, doručak sjemenke i voće, sport guram čak i više, sve na papiru bajno, a opet u kurcu.
Jebo tridesete. Ali uvijek me ovakve slike podsjete kako ne treba puno da budeš sretan.
