Fico nemoj da te netko čuje, reć će da si luđak. Mentalni problemi ne postoje, samo višak slobodnog vremena.
Na temu mentalnog zdravlja, ako negdje zapne, apsolutno treba potražit pomoć, lijekovi ili razgovor ili oboje. Samo kod nas je problem stigme luđaka koju ćeš dobit ako se usudiš progovorit o tome sa bilo kim tko nije najuža obitelj, a nekada ni uža obitelj nema razumjevanja za takve stvari. Da ne govorim skeptičnost prema svemu tome od većine ljudi koji misle ako popiješ tableticu i odeš na jedan razgovor, da će se sve riješit tad i odmah, ako odmah ne vidiš napredak, da je sve to farsa, a ne da je to zapravo jedan dugi dugiiii jako težak proces konstantnog rada na sebi (često do kraja života) i mjenjanja sebe u nešto s čim možeš normalno živit.
E sad, ako je nekome bitnije što će ljudi reć, ili mogući boljitak zdravlja, svakome svoje. Najčešće je potrebno imat barem jednu osobu u životu koja bezuvjetno navija za tebe i kaže ti stvari kako jesu (bez podjebavanja i pokušavanja da te posrami zbog problema) i gura te dalje bez obzira koliko otpora je prisutno, a puno ljudi nema nekoga tko razumije da je psihičko zdravlje nekad puno bitnije od fizičkog.
