weky Kao netko tko se smatra mladim, mogu ti reći da većina briga koju čujem iz razgovora s vršnjacima nije do novih iskustva, nego do toga da se nalazimo u sve većoj situaciji gdje se život posvećuje poslu. Jednostavno iz razloga što se mora, takva je situacija i ne vidi se izlaz iz iste. Ljudi su zabrinuti za budućnost. Postoji puno razloga van novih iskustva. Da ne govorim da je sve manja stigma pričati o mentalnom zdravlju pa se o nečemu što se prije prikrivalo, sada otvoreno priča. Puno je mladih osoba ljuto na starije generacije koje su dovele do stanja kakvo je danas.
Proveo sam cijelu večer na Youtubeu ili Netflixu?
Ja se u ovome prepoznajem otprilike nekoliko tjedana svakih 6 mjeseci. I nije mi žao. Nije ni YouTube zapravo, nego Netflix, Amazon, HBO, koji god već servis. Uzmem, pogledam što me zanima i bude mi zabavno jer me to ispunjava. Isto kao što neke čitanje knjige ispunjava. To su isto iskustva i ovisno o materijalu, mogu dovesti do introspekcije.
Primjerice, spomenuo si veselje oko tehnologije. Mene isto kao i @Tzereen nova tehnologija dulje veseli. Dan danas me razveseli kad čujem onaj glupi zvuk paljenja PS5 jer je nešto za što sam zaradio i pruža mi zabavu kada nemam vremena napraviti nešto drugo ili kada želim pobjeći u neki drugi svijet. Ili bolji primjer. Skoro pa će dvije godine kako imam Arctis 9 slušalice. Svaki put kad ih stavim na uši me razveseli zato što mi je omogućilo da imam bolje iskustvo kada slušam glazbu, nešto što obožavam raditi. No nije samo imalo utjecaja na slušanje, već mi je pojednostavilo komunikaciju s prijateljima. Udaljeni smo, nije nam lako naći se svako toliko i druženje se pretoči na igranje društvenih igara na Discordu ili igranje nekog onlinea. S novim slušalicama mi je to iskustvo puno jednostavnije nego ono što sam prije imao, a još je kvalitetnije jer me se napokon dobro čuje kada pričam na mikrofon.
Neće svakome svako iskustvo sjesti. Treba tražiti nešto novo, nešto što izbacuje iz rutine, no nemojmo se sada lagati da je energetski isto otići u auto i zapaliti na autoput nakon posla kao što je sjesti na kauč i pogledati nešto da se zaboravi na usran dan.
Tzereen Nisam rezigniran, samo sam realističan. Uvijek se trudim potaknuti na aktivnost i promjene, no ono što radimo na individualnoj razini je više maskiranje pravog uzroka problema koji je na društvenoj razini. I puno ljudi samo sebe vara da je sve do individualnog mentaliteta jer je teško prihvatiti da su problemi puno veći, širi i teži za riješiti. To mi je otprilike kao kad se ljudi žale da su vijesti koje čitaju prenegativne i da treba više pozitive. Možemo stavljati pozitivu pa da nam Sanja Doležal i Zlata Mück vode Dnevnik, to je samo skrivanje pravih problema. Rješenje za nezadovoljstvo nije živciranje zbog prikazivanja negativnosti, već kritiziranje izvora negativnosti.
