yakuza_stinger
Sedmodnevnim šetanjem elegantno popločanim ulicama Rima, neopterećen bremenom vlastite egzistencije — blizu, ali i dalje dovoljno daleko od fizičkog kontakta s uvrnutijim spolom — uhvatio sam se kako razmišljam da u Novoj Godini prestanem sa internetskim građenjem persone koja je veća od života, upravo iz razloga da smanjim i preventivno ugušim potencijal svih internetskih korisnika da me zamišljaju u svojoj glavi na (vjerojatno) potpuno pogrešan način.
Ali, kažeš da ti je bilo dosadno, pa si se uspio izvući. Točno sad se tako osjećam, pa znam kako ti je. ;P
Uglavnom.
Šta da ti kažem da sam prije podosta godina pisao polu-agresivne "Californication" pubertetske dnevnik zapise (moja profesorica iz hrvatskog je mislila da je njena ideja u kojoj ću pisati svoj dnevnik, i citirati ću je: "Ludilo.") koje nikad poslije nisam pročitao, niti ih je itko ikad vidio, a onda su otišli na vječna lovišta skupa s mojim prastarim laptopom. Mislim da sam već tamo 2013. prerastao i Californication i Hanka Moodyja. Već barem pet godina ne mislim da su cool. Uopće.
Madeline Zima. S njom bih mogao izići na kraj. Uvijek. Ona je i dalje cool u mojoj glavi.
U isto vrijeme sam šokiran pitanjem i iznimno se radujem činjenici da sam upitan. Upravo si otvorio vrata jedne od prostorija mog života u kojoj nepromišljeno i bespovratno povraćam slova po tipkovnici. Prilično strašno mjesto na kojem se možeš pronaći, ako pitaš mene. lmao Odgovoriti ću ti, ne brini. :rasteže prste:
Sve što planiram napisati je potpuna istina (i stvarno mislim sve što ću napisati).
Prva stvar koju sam vidio jutros kad sam se probudio je bio ovaj foto album. Napisati i opisati svoju incijalnu reakciju na isti album jednom rječju, jednim osjećajem uistinu ne bi imalo nikakvog smisla. Odgovoriti na tvoje pitanje jednom rečenicom bi mi bilo teže nego pročitati Tolstojev Rat i Mir u dvadeset i četiri sata. Napisati nekoliko stotina (tisuća (?!)) riječi o foto albumu pedesettrogodišnje žene snažno fokusiranog na blještavost, (pre)svetost, božanstvenost, umjetnost, pa na kraju krajeva i direktno slavljenje ženskog tijela bi najvjerojatnije imalo manje smisla od ičeg što sam ikad napisao/napravio na internetu. Međutim, to je upravo ono što ću napraviti. Čak i pod cijenu (koju ću sasvim izgledno platiti) da netko u sljedećih deset minuta sjedne na kauč do mene i da me nevino, ali pomalo zabrinuto upita: "O čemu tipkaš i zašto se smijuljiš?"
Prije svega . . . Danas sam se probudio misleći da je nedjelja. Ne pitaj me zašto. Trebalo je proći nekoliko sati (kad kažem nekoliko sati, mislim: pet ili šest) da shvatim da više nisam u Rimu, koji je uopće dan, zašto ne radim i da izustim: "Oh."
Nikad se nisam dogovorio sa samim sobom obožavam li nedjelju ili mrzim nedjelju.
Zašto uopće pričam o nedjelji, a ponedjeljak je i pitanje uopće nema veze sa ičim od navedenog i dosad napisanog i 99,9% ljudi ga je sposobno odgovoriti sa DA/NE? Pa . . . zato što nedjeljom vrijeme prolazi najsporije. Jednom sam se našalio kako nedjelja traje duplo više od bilo kojeg od preostalih šest dana u tjednu. Ok, reći ću zašto je činjenica da sam od današnjeg neradnog ponedjeljka napravio novu nedjelju značajna za foto album pedesettrogodišnje Salme Hayek sa Zlatnih Globusa 2020.
Zato što sam uzeo vremena za njega. Doslovno. Nisam ga samo pogledao. Pogledao sam ga. Mogao bih reći dosta o njemu. Mogao bih reći dosta o njoj. Najjednostavnije bih mogao reći da volim album. Još jednostavnije bi bilo reći da volim Salmu Hayek. Ali . . . Neću to napraviti. Dobro zapamti što ću sada napisati i nemoj me više nikada pitati što mislim o starenju Salme Hayek; molim te.
Prije koji dan sam se pronašao u muzeju Leonarda Da Vincija u Rimu. Leonardo Da Vinci je Otac. S velikim O. Stvarno je. LDV je sinonim za fascinantno. U istom muzeju, između milijun ostalih stvari, postoje i replike njegovih najvažnijih slikarskih ostvarenja. Prekrasna su. Stvarno jesu. Ekspresno su inspirirajuća. (Na izlazu iz muzeja sam impulzivno kupio dvije knjige o njegovom životu i njegovim radovima, jer je to izgledalo kao jedina ispravna stvar koju mogu/moram napraviti u tom trenutku.) Ono prema čemu plovim u ovom moru struja nejasnih misli je: bilo koja od slika iz albuma Salme Hayek sa Zlatnih Globusa 2020. je konkurentna Da Vincijevoj 'Dami s Hermelinom' ili ‘Bogorodicom na Stijenama’ ili štaliveć. Moraš mi vjerovati. Doslovno sam gledao u sve navedeno. Istina je.
U isto vrijeme, foto album Salme Hayek sa Zlatnih Globusa 2020. je i gargantuozan tematski park prištavo napaljenih nedjeljnih mokrih snova otvorenih očiju na škripavom krevetu čiju škripu ne možeš i ne znaš opravdati. Ono što sam vidio jutros je ekvivalent Michelangelovu svodu Sikstinske kapele u obliku pedesettrogodišnjeg čuda od Žene. Ono što sam vidio jutros je ART kojeg svi mogu shvatiti, i u kojem apsolutno svi mogu uživati. Biti indiferentan prema foto albumu Salme Hayek sa Zlatnih Globusa 2020. je ravno izjavi u kojoj netko potpuno ozbiljnog lica kaže: "Ne volim vodu." Mislim, što to uopće znači?
Foto album Salme Hayek sa Zlatnih Globusa 2020. je Sveta Nedjelja čak i na ponedjeljak. Zato što je. Foto album Salme Hayek sa Zlatnih Globusa 2020. je lijek za mamurluk koji te tjera da se opiješ ljepotom idilične ženske figure. Foto album Salme Hayek sa Zlatnih Globusa 2020. je najzlatnija ograda na ulazu u Čistilište prije nego što te netko propusti u Raj. Foto album Salme Hayek sa Zlatnih Globusa 2020. je ljetnom sparinom i pubertetskim sjećanjima prekriven vrt prepun lubenica božanstvenih idealnih dimenzija u dvorištu kuće mojih roditelja u kojoj sam odrastao.
Zapravo, kad bih iskreno rekao što mislim o foto albumu Salme Hayek sa Zlatnih Globusa 2020. Fenix bi me vjerojatno, najvjerojatnije morao banati doživotno, jer neke od riječi koje bih napisao nitko ne bi razumio niti bi njihovo značenje mogao pronaći na internetu. Fenix bi to morao napraviti čisto da vas zaštiti; da zaštiti sebe.
Možda bih sada mogao odgovoriti na tvoje pitanje jednom rečenicom; tja nisam čudovište da moram filozofirati oko najjednostavnijeg pitanja koje zahtijeva moje mišljenje o starenju osobe koja ponosno i kurčevito nosi vaginu među nogama.
Stari li Salma Hayek? Naravno da stari. Ali izgleda sve mlađe. Kad kažem mlađe, mislim iznenađujuće; mislim da i dalje izgleda dovoljno mlado da napišem sve ovo.
Da šala bude uspješna, trebao sam završiti ovaj post u spojleru, ali trenutno ne mogu pronaći način kako da to napravim. Jebiga. Zamislite da sljedeće piše u imaginarnom spojleru.
:spoiler:
Ako ste pročitali sve ovo i tek sad ste otvorili ovaj spojler (prilično sam siguran da ima onih koji to naprave odmah; nemojte živjeti tako), morati ću vas razočarati najprostijom činjenicom da na sve napisano gledate kao na najblesaviji pokušaj šale i nusporizvod sporoprolazećeg ponedjeljka. Znam da je nekoliko vas čitajući sve ovo bilo spremno slavodobitno proglasiti me idealnom figurom za košulje koje se oblače odozada, ali . . . uhhhm . . . bit će prilike. (Trebate vidjeti što stvarno pišem u slobodno vrijeme. lol) Uglavnom. Ja uopće ne volim toliko Salmu Hayek. Mislim, dobra je. Nije Asuka Kishi. Nije ni blizu. Ali . . . nitko valjda nije. Ok; bog.)