Samo jedan kratki pogled na ovu nepravedno izraubanu i skršenu naslovnicu Dugačkog Pozdrava koja život znači i . . . ekspresno sam izgubljen u vremenu i prostoru.
Dugački Pozdrav je više-manje (s puno većim naglaskom na više) Spojler Mog Života. Prilično sam siguran da kad to kažem da možda i po prvi put u životu ne hiperboliziram određenu situaciju.
Nadam se da ću jednom u budućnosti biti u mogućnosti prošetati nostalgičnom stazom sjete i melankolije preko svih svojih nejasnih osjećaja i da ću napisati esej o Dugačkom Pozdravu i o svemu ostalome što nije Dugački Pozdrav, ali će sto posto nekad, negdje, nekome, biti Dugački Pozdrav.
Dylan Dog (više od svih stripova (čitao sam ih SVE) i Tiziano Sclavi (više od svih ostalih strip pisaca) su zasigurno glavni razlozi zašto sam se već u ranoj mladosti nakačio na pisanu riječ. (U jednom trenutku svog života sam imao SVE Ludens Dylan Dogove ikad izdane. (Ne kupujem ih već nekoliko godina, barem ne redovito.))
Mogao bih tonu toga napisati o Dylan Dogu i stripovima općenito (mislim da je više od pola obitelji odgojeno na stripovima), možda jednom i hoću; vrlo vjerojatno neću. ;D
https://www.youtube.com/watch?v=PIDLwsA1LPI <3
P.S.
Više od deset godina pokušavam iskopirati frizuru mladog Dylana iz Dugačkog Pozdrava. Ponekad mu dođem blizu.
