wooddiebone Slažem se. Zato ja ne jeb** te vrtove i zemljoradničke poslove.
@Tzereen I ja sam takav. Odem na godišnji 3 tjedna i odmah se osjećam da propadam. Kada radim imam neku rutinu i osjećam se korisno.
Nije da ne volim odmarati i godišnji ali bih radije da se to podijeli 3 puta godišnje po 7 dana.

      StarFox_N

      Nemam niš protiv fizičkih poslova.
      I svjestan sam da je to kaj si ti rekel samo izreka, al youtube je jeben posao. Kao i sve ako hoćeš radit kvalitetno i dobro zarađivat.

      Jedino netko tko ne zna ništa drugo nego fizikaliju može izjavit da netko tko ne kopa ne radi ništa.

          wooddiebone U prošloj firmi sam se zaposlio kao pomoćni radnik na stroju ( laser za rezanje metala).
          Napredovao do voditelja stroja pa voditelja smjene i na kraju došao do šefa odjela rezanja/programera stroja/tehnička podrška/tehničko crtanje/simulacije itd.
          Jack of all trades ali zapravo su me gangbangali svakodnevno.
          Uglavnom uredski posao. 3 godine sam radio u uredu, izgorio na živce, dao otkaz i prešao u drugu firmu gdje opet krećem on nule. Za osjetno manju plaću.
          I svi su se čudili zašto sam dao otkaz kada sam bio jedan od šefova i imao dobro plaćen uredski posao.
          Daleko lakše mi je bilo kada sam radio na stroju fizički posao nego u uredu gdje sam patio fizički ( sjedenje, leđa, monitor, oči) i psihički.
          Nekada je stvarno lakše biti glup. Daj mi kramp u ruke i ocrtaj mi crtu na podu gdje da kopam.

              Tzereen
              Ovi kojima ja editiram videe, dobro su plaćeni ali napatili su se dođu do točke da mogu platiti nekome 200 dolara da im netko sredi video. Sam proces od pocetka do kraja, uz poslani matijal, treba ti oko 4 dana i to ne po par sati, nego po desetak sati dnevno ako želiš da video sliči na nešto. Treba baratat sa puno programa koji nisu tako lagani za naučiti a nisu ni jeftini, meni je trebalo 4 godine da materijal od 5sati dovedem u pristojan video, i da ih provučem kroz 3 programa.

                  oxi jel ovo namijenjeno da me obeshrabriš u mom YouTube kanalu ili da se prodaš kao moj editor? 😀

                      Tzereen niti jedno niti drugo, prva cu se pretplatit na tvoj kanal, a nazalost do kraja godine sam bukirana, mozda kasnije 🥲

                        Meme koji je Musk upravo objavio na Twitteru 🤣

                        @StarFox_N
                        Tako i ja nekad kad dodjem u 4h ujutro na most u gvardiju a doceka me 15tak brodova u mraku sta mi sijeku kurs ili 50tak ribarica koje izbjegavam okolo ka zmija dok mi oko svako malo leti na konzolu za teret jer se sutra ulazi u luku i tankove triba dovest na -130 stupnjeva a master spray valve na odredjenome nece da se otvori bas jako zavidim onom malom mornaricu s dalekozorom kojeg savrseno boli k sta se dogadja oko nas jer nema nikakvu odgovornost i posli marende ce otic lipo vanka prazne glave na svjez morski zrak tuc ruzinu.

                        No zbog toga njemu pri kraju mj na racun sidne 1800$ a meni 12k+ €.
                        Smatram da kad vec moramo radit, svoje vrime, znanje i sposobnosti triba sta bolje prodat i uvik stremit boljem.
                        Ja nebi nikad napravija to sta si ti, zadovoljstvo koje proizlazi iz fizickog opustenog rada bi vec kompenzira (kao sta i kompenziram u slobodno vrime u vinogradu itd), no eto isto tako imam prijatelja koji je isti cin a radi za triput manju placu i s manje odgovornosti, no zivot mu je ispunjeniji nego meni i sa istim je zadovoljniji, a kuci se vraca opusteniji i odmoran. Kad sve oduzmes i zbrojis tvoj potez ipak smatram pametnim.

                        StarFox_N tako je i meni bilo nekako bilo. Kad sam imao, ajmo to tako reći, životni zaokret, odlučih startat od nule i otić u Konzum u skladište (Adel zna). Niti brige, niti pameti. Pol ekipe se tamo žali da im je ovako, da je onako bla bla, a ja bio mentalno skroz na miru. Mozak na pašu, odradiš posao i odeš. I nitko te ništa ne pita, nitko te ne zajebava i voila. Druga polovica ekipe koja se ne žali je uvijek spremna na zajebanciju i vrijeme leti. A plaće su bile u rangu kako već budu. U to doba skoro kao zagrebački prosjek ako se potrudiš. Sad je zagrebački prosjek ipak viši, iako vjerojatno isfriziran.

                        Samo jebiga, ja sam imao problem sa smjenskim radom (pogotovo noćna), a i već mi se mozak dobro odmorio na paši pa je bilo vrijeme da se krene dalje. Bilo kako bilo, u skladištu se ipak stagnira, a ja to nikako ne bih htio pa sam otišao u uredske poslove opet. Mrzio sam ih, ali sad sam se privikao skroz. Jedino što ću i kod njih dosegnut plato kad je vrijeme za ići dalje. A gdje, to bumo vidili.

                          Ja priznajem da sam na poslu uvijek nezadovoljan, iako objektivno imam ok plaću i s obzirom na HR pojmove i s obzirom na količinu posla, imam uredno radno vrijeme, ne gnjavi me se poslije posla, a kamoli vikendom. Plaćen topli obrok, regres za godišnji, božićnica, poklončić za Uskrs. Živim 15 minuta od posla tako da ni na putovanje ne gubim vrijeme. I svejedno mi se teško oteti dojmu da trunem i moram se tjerati da idem raditi. Jedva čekam da odem doma.

                          Radio sam prije kod privatnika, imao sam i svoju firmu, a sad radim za javnu upravu i mogu reći da mi je od svih opcija na trenutnom radnom mjestu najbolje. Za privatnike sam radio od 2007. do 2012. i to je bilo grozno. Taman je kretala kriza, radilo se od jutra do sutra, a plaća nije bila adekvatna napravljenom radu. Da ne govorim o tome da su se konstatno djelili otkazi kako bi se smanjili troškovi da bi na kraju i sam dobio otkaz kao tehnološki višak. Slobodnog vremena skoro da ni nisam imao, sve se svodilo na posao. Nakon toga sam otvorio svoju firmu s dvoje kolega i to je čak i solidno funkcioniralo iako nas je jedan distrubuter zeznuo te smo se trebali snalaziti na druge načine, ali nekako se guralo no također slobodnog vremena nije bilo. Taman mi se u to vrijeme ukazala prilika da radim u javnoj upravi, čak na prilično kreativnom poslu te sam firmu prodao i zadnjih skoro 8 godina radim u toj firmi. Mogu reći da sam zadovoljna, imam slobodnog vremena, posvetio sma se trčanju i treninzima te gamingu za što prije nije bilo baš nešto vremena. A da ne govorim o tome da mi se popravilo psihičko i fizičko zdravlje. OK, plaća je nešto niža od one koja je bila prije 12-13 godina kod privatnika no da mi ponude duplo da se vratim na takvo radno mjesto ne bih prihvatio jer mi je zdravlje bitnije od novaca koji ionako nemam gdje potrošiti ako nemam slobodnog vremena.

                            Picek Uhljeb sam i dobro mi je.

                            Vidiš da može to i kraće.

                                weky ni ne znaš koliko si u krivu jer, ne bi vjerovao, ima ljudi koji rade i zarade svoju plaću. Da nemam kaj raditi cijeli dan onda bi definitivno poludio i to nikako ne bi bila opcija. Pogrešno je generaliziranje da su svi ljudi zaposleni u državnim i javnim firmama uhljebi.

                                    Picek ma trola te, iako vjerojatno znaš to.

                                    Ali da, da mi se pruži takva prilika, isto bi postupio kao i ti. Why not.

                                      pravednik slažem se, ima i kod mene takvih. No kad sam krenuo raditi bio sam jedan od onih koji su radili za par ljudi, ostajalo se i prekovremeno. Kako su i takvi ljudi potrebni (oni koji rade za druge da bi se drugi mogli zajebavati) onda možeš i napredovati, samo to treba iskoristiti. Tako da dobijem ospice kad mi netko kaže da se ništa ne radi i da su svi takvi - neki jesu, neki nisu jer ima ljudi koji imaju znanja i rade krvavo da bi zaradili svoju plaću.

                                        Teško baš da možeš napredovati ako si veliki radnik. Takve upravo i drže na lancu i nedaju im ili odgađaju napredovanje. Da mogu rintati za njih.

                                        Napreduješ druženjem i skakanjem oko šefova, pića, ručkovi, drukanja, guzičarenje, obiteljske veze, kumstva, političko članstvo ili svjetonazor...

                                        U HR nisam bio u firmi gdje se strikno rad cijeni i kvaliteta radnika, u državnoj sada je najgore što sam đoživio.

                                          pravednik napredovao sam prije tri godine, a čim sam počeo raditi sam rekao da nema šanse da ikome nosim kave, bukete i bombonjere jer se nisam za to školovao, počevši od svoje šefice pa nadalje. I napredovao sam, bez ikakvog uvlačenja, poklona ili bilo kakvih drugih stvari koje nisu vezane za obavljanje posla. Da li je to iznimka ili ne, nemam pojma no i sam sam bio iznenađen. Tako da mi jedino pada na pamet obavljanje posla, ništa drugo.

                                          Ono što je problem kod privatnika je to da kad je sve super onda je šef najbolji, to je sve zasluga dobrog managementa, a nakon toga radnika itd. A kad krene loše onda je radnik taj koji je glavni krivac, doživio sam to nekoliko puta. Smatram da je radnik u državnim i javnim firmama dosta zaštićen dok je kod privatnika potpuno druga stvar. Jednostavno se poslodavac u privatnoj firmi ne može ponašati prema svojim radnicima kao da su robovi. Čast iznimkama (znam i za dobre primjere privatnika) no privatnici znaju biti baš nekorektni. Prvi sam za to da se uvede jednaka pravila za ljude koji rade za državu i privatnike, a ovdje postoji veliki jaz nažalost. Pa da oni koji stvarno rade budu nagrađeni, a oni koji ne rade da se potrude ili doviđenja.