wooddiebone Na kraju krajeva, uspješni ljudi rade manje, ali ne prije nego su pojeli dozu govana veću od svih ostalih

Susjedi mi imaju ljetnu kucu do nas, opet ju preuredjuju sad, jos i bazene kopaju. Sin im je jako uspjesan, necu rec ime jer cete znat tko su ali iz zagreba su. Hoda sa najlijepsim ljudskim bicem koje sam ikad imala zadovoljstvo upoznat, i jos ima jedno 3 sastrane sto je awkward jer ih sve dovodi tu lol. Ove godine su dosli sa jaguarom i sa teslom, teslu sam skuzila kad mi je dosao pokazat psica kojeg su platili 700 eura. Meni je slatko kako za sve sto mi pokazuje mora naznacit cijenu 😁. Ali razumijem, covjek je hustler i usrecuju ga skupe stvari i ponosan je na sve sto ima. Radi od jutra do sutra, prije par dana me zvao da mi kaze da ce mu doc nova garnitura pa da preuzmem dostavu i da je u bolnici jer je imao mini srcani.
Postujem ga jako, morat ce usporit jer ce ga sve to natjerat u rani grob jer nece nosit nista sto ima sa sobom u lijes. Hocu rec da sve to izgleda jako primamljivo i odlicno izvana, skupi auti, roba, par stanova i kuca po hrvatskoj, ali puno ljudi nije spremno na sve sto se mora napravit da bi covjek bio jako uspjesan. Tako da "uspjesni" ljudi rade jako puno vise od prosjecnog covjeka, mada sam stavila navodnike jer biti uspjesan je subjektivan pojam, za neke je uspjeh imat veliku obitelj, ili naucit kako varit zeljezo.

wooddiebone Nitko ne očekuje da ćeš radit svaki dan prekovremene, al kad postoji potreba za tim, ostajanje duže na poslu i ekstra trud je ono što odvaja uspješnog čovjeka od mindless drona koji samo čeka penziju.

"Ostajanje duže na poslu je ono što odvaja uspješnog čovjeka od mindless drona koji samo čeka penziju."

Ja ne znam gdje ti radiš, ali ostajanje duže na poslu u 12 godina mog radnog iskustva nikad nije bio razlog nikakve uspješnosti. Baš ga smatram suprotnim efektom, prekovremeni rad za mene znači da je netko iznad mene nesposoban organizirati svoj team ljudi, ja sigurno nisam krivac da ostajem duže jer se nešto nije stiglo.

Ektra trud, to je već druga priča, ali ona se realizira na razne načine. Koliko ulažeš u sebe, toliko očekuj da ćeš biti uspješan. I ne, ne mislim pritom da moraš radit prekovremene da se ektra trudiš 🙂 U zadnjih 6 godina, uz 2 genijalna poslodavca, nisam radio skoro niti jedan dan više od 8h, desilo se možda 2 dana da je bila strka jer se nešto trebalo odraditi popodne zbog takve situacije, odradili smo to uredno radi respekta prema poslodavcu, jer nas čovjek stvarno nikad nije tjerao na takvo nešto, a ako baš i treba, onda je plaćao ručak taj dan, davao razne benefite u obliku slobodnih dana itd. Isto tako, unutar, ne bi vjerovao, 8 radnih sata, imao sam edukaciju svaki dan, nekad više, nekad manje, šef je "ulagao" u nas tako da nas je slao na tečaje vezane uz posao koji radimo, imali smo razne radionice unutar firme, i sve je to na kraju rezultiralo da se razvijamo profesionalno. Sve unutar 8 radnih sati, a popodne si doma i nema brige. Ja imam drugi problem, a to je da ne znam stat kad nešto radim, pa sam tako dosta ulagao u sebe jer me dosta toga što radim i zanima, ali sve i većinu toga što sam stekao desilo se unutar 8 radnih sati. I to je dosta, osim naravno ako si wooddie, pa si direktor svemira i jednostavno moraš prekovremeno bit najpametniji od svih.

    Recite vi svi šta god hoćete al meni sve manje i manje strpljenja i živaca ostaje.
    Kad vidim kako se radi tu oko mene, tko radi i šta radi s drugima a i sa mnom naposljetku, digao bih ruke istog momenta od svega i otišao na kraj svijeta. Mi hrvati znamo bit baš najgora gamad nekad, pogotovo kad se radi o bližnjim radnim kolegama. Onda zajebat i sjebat nekog s kim radiš sto godina ispada najmanji problem.
    Otišao bih najrađe na Maltu, Andoru il čak San Marino. Ček, ima tu jedan s foruma tamo negdje jel?

    foggy

    Malo smo zapeli previše za tih 8 sati.
    Ne kažem ja da ljudi moraju radit prekovremene ili da su oni uvijet za nešto.

    Ja samo mislim da je filozofija "radim 8 sati i kad to prođe idem doma i dalje me ne zanima" kriva.

    Da, prekovremeni nerjetko znače lošu organizaciju, ali ne uvijek.

    Ja radim u firmi di imam klizno radno vrijeme, sam se organiziram kako mi paše i primjetio sam da dnevno obavim 10 sati rada u prosjeku.

    Ne zato jer moram, nego zato jer mogu.
    Nije plaćeno, tj. Imam stalnu plaću i ne bilježimo sate, al radim to jer me zanima i ne razlikuje se tolko puno od slobodnog vremena.

    Al nisam tu došel tak da sam se na prošlom poslu pravio grbav svaki put kad je trebalo doć u subotu na posao ili ostat duže jer je nešto kasnilo.

    Na kraju dana, trebao bi bit prvo TI zadovoljan poslom koji si obavio, a tek onda poslodavac.

      I 8 je previše, treba smanjit na 6h, ili 8h sa slobodnim petkom, subotom i nedjeljom.

      Pa da izmjerimo sveopću produktivnost.

        yakuza_stinger
        Istraživanja to i kažu, a neki su takvo radno vrijeme počeli i primjenjivati.

        Problem se pojavio čim je ova situacija došla s koronom pa su svi počeli raditi od doma. To dobro zvuči na papiru, ali veliki broj ljudi je radio duže nego što bi inače radio u svom uredu.

        Poslodavci su uvidjeli priliku za duži rad jer kao radnici se neće toliko buniti s obzirom da rade od kuće...how yes no.

        Produktivnost je manja što je broj sati veći. Tko ne zna, neka istraži najnovije studije o menadžmentu i upravljanju u poslovnom okruženju.

          Vi miješate dvije dijametralno suprotne stvari. Netko tko radi osam sati ima radno vrijeme i ima možebitne prekovremene.
          Kad skupiš dovoljno iskustva i odeš u rukovodeći kadar ili poduzetnike, ti teoretski radiš duže jer zapravo nemaš radno vrijeme, ali onda sve radiš fleksibilnije. Radni dan traje cijeli dan.
          Da se razumijemo, uglavnom drkaš kurac, ali to razvučeš na cijeli dan.

            wooddiebone Nismo ništa zapeli, nego ne držiš vodu.

            Postoje dakle i oni ljudi koji vole plaćene prekovremene, ne vole ići doma, pa onda laganica kroz dan da mogu ostat i prekovremeno. Postoji 100 kombinacija, ali za mene je 8h dosta i previše vremena (trećina velikog dijela života je jebeni posao). Apsolutno nije kriva ta filozofija, jer ima ljudi koji imaju privatnih i problema i obveza i njima je to vrijeme svetinja. Meni je osobno, privatno vrijeme, najveća svetinja, igrao ja, bavio se psom, curom ili nećim trećim, apsolutno je nebitno, to se treba poštivat i zna se kad se radi, a kad se odmara ili radi na sebi. Naravno da me nakon posla POSAO više ne zanima, pa ne živim da razmišljam o firmi koja je nečija i da živim život da mi je posao toliko bitan. Je, bitan mi je, volim ga čak u neku ruku, ali pusti me nakon radnog dana da više o njemu ne razmišljam. Bonus je ako mi se programira u slobodno vrijeme, ali to je moj osobni bonus. Kakav život vodiš ako dolaziš doma i odlaziš na posao, s punom glavom tog istog posla? Onda si spreman za jedan burnout. Ili svršavaš na posao, što sumnjam da je slučaj.

            wooddiebone Ne zato jer moram, nego zato jer mogu.
            Nije plaćeno, tj. Imam stalnu plaću i ne bilježimo sate, al radim to jer me zanima i ne razlikuje se tolko puno od slobodnog vremena.

            Al nisam tu došel tak da sam se na prošlom poslu pravio grbav svaki put kad je trebalo doć u subotu na posao ili ostat duže jer je nešto kasnilo.

            Pa dobro, sam sebi krojiš karijeru. Ali ako je tebi nešto takvo oke, ne znači da je drugima, pogotovo jer izlaziš malo van okvira nekih normi o kojima pričamo. I još si bezobrazan i arogantan. Radi ti svaku nedjelju što se mene tiče, ako ti se može. A ak si negdje došao jer si bio spreman povuć subote i ostatajat duže, meni to govori krive stvari o tvojim poslodavcima. Radnik se cijeni na temelju znanja i sposobnosti, marljivosti, zalaganja, a ne jer je spreman uskakati zbog nekih nepravilnosti koje nisu njegov problem pa bi odmah trebao uskratiti slobodno vrijeme radi nekog drugog.

            weky Kad skupiš dovoljno iskustva i odeš u rukovodeći kadar ili poduzetnike, ti teoretski radiš duže jer zapravo nemaš radno vrijeme, ali onda sve radiš fleksibilnije. Radni dan traje cijeli dan.

            Ovisi u koji kadar i kakav je posao. Sam sam u toj poziciji i sve što govorim, sve se stigne bez da klizim kroz popodneva i vikende. Naravno, neki poslovi jesu takvi da te čupaju kroz dan, ali eto, ako je netko za njih, onda je spreman na tu žrtvu i s njom se slaže (što opet ne znači da je normalno da te netko kara cijeli dan jer si ti voditelj njega i drugih, a da si ti stalno dostupan jer ti je takav posao).

            Ja ne radim puno, tek sam zapravo krenuo sa svojim radnim vijekom, ali mogu reći da volim svoj posao. Unatoč tome što ga volim, želim da kada otkuca osam odrađenih sati zatvorim laptop i razmišljam o bilo čemu osim o poslu.

            EDIT:

            Nexus Istraživanja to i kažu, a neki su takvo radno vrijeme počeli i primjenjivati.

            Tako je, za sada sam se svugdje gdje sam radio u IT-u susreo s time da se sve računa na jedan čovjek-dan, odnosno 6h produktivnog rada.

            Normalno da treba delati što manje ako je moguće.

            Nitko ti ne brani dodatni posao nakon tvojeg. Rijetki su oni koji rade 8h sa plaćama od 15-20 000 kn u HR.
            Osim političara i privatnika.

            Gore je spomenuta Njemačka, Irska?
            Uglavnom je to rintanje a ne posao.
            Pogotovo bauštela i elektrika.

            wooddiebone Ja samo mislim da je filozofija "radim 8 sati i kad to prođe idem doma i dalje me ne zanima" kriva.

            Apsolutno točna filozofija i najbolje što možeš napraviti za sebe i svoje mentalno zdravlje. Radim od 7 do 15 i ni sekunde više i nakon 15:00 ni trenutka ne provedem razmišljajući o poslu.

              Ja mogu razumjeti da će netko raditi više od 8 sati (ili onoga što si potpisao) kada imaš svoju firmu koja zahtjeva više obveza i vremena kako bi uspješno poslovala, ali da se ja sada dobrovoljno ubijem za nekog dilbera koji me sutra može zamijeniti? Neću.

              Odraditi ću ono što moram, najbolje što mogu jer nisam fušer, ali brate moj neću ti svaki dan ili svaki drugi dan raditi 10+ sati jer je tebi teško zaposliti još jednu osobu s kojom bi dobio ekstra produktivnost i ono najvažnije, bolje prihode i zaradu. Problem je što mnogi to ne kuže.

              Znači, ne bi imao neki problem da je to moja firma, jer ipak radim za nešto uistinu svoje, ali ovo ostalo...ne, osim ako je to na rijetke trenutke i da sam pošteno plaćen za to.

              Sanader
              E moj doktore, ajd sad mi odgovori na to da me zovu u nedjelju u 14 h da dođem hitno radit a onda nakon toga što naravno ne dođem, spakuju mi opomenu na poslu iz nekog trećeg razloga.
              Ha?

                Teorija mu se ruši kao kula od karata. I to već drugi put jer smo nedavno imali istu raspravu gdje je također bio s krive strane povijesti. Eto, sad bar može reći da poznaje uspješne i sretne ljude koji rade samo 8 sati na dan.

                Kikiller Odgovorio si sam sebi, radiš u firmi gdje nit te cijene nit cijene tvoje vrijeme. Što prije mijenjati firmu.

                Kikiller
                Promjeni posao, ako ti je poslodavac takva šupčina i nisi zadovoljan.

                Najrađe bi mijenjao planetu a ne samo posao. Jebiga, kod nas tu u VT imaš dvije firme koje valjaju, jedna je moja. Pa ti biraj.
                Nekako raznišljam o Roterdamu često....

                  Kikiller
                  Onda idi brate. Jebote imaš samo jedan život, ako ćeš ga koristiti u svrhe da služiš takvim šupcima, onda u kurac. To nije normalno da te netko zove nedjeljom u 14h, a ti si "običan" zaposlenik. Nisi direktor, menadžer ili voditelj (pretpostavljam), a i to nije primjereno čak ni na takvim pozicijama (osim ako u ugovoru piše drugačije)

                  Ono što je dobro je što uvijek postoje opcije u današnjem kapitalističkom svijetu (koji je i dalje nažalost kvazi kapitalizam zbog prevelikih regulacija), ali imaš opciju.

                  U nas ne postoji kultura razvijanja i pripremanja radnika unutar firme da oni sami jednog dana otvore svoju, kao što to postoji vani. Znači vani, menadžeri i korporacije praktički žele tebe vani što je prije moguće da ti sam otvoriš neki posao i radna mjesta jer cijela ekonomija ima benefit od tebe + mogu surađivati s tobom, ako si u njihovoj industriji.

                  Nažalost u nas (ali u dosta zemalja u EU) to nije baš praksa, ali uvijek se netko odvoji kad tad. Velike firme nemaju neki preveliki benefit što će nekog radnika držati 15-20 godina na istom radnom mjestu. To njima nije neka opcija jer uvijek ima netko na tržištu tko će biti entuzijastičniji za taj posao, dolazi sa svježim znanjem, dolaze nove generacije koje će kad tad preuzeti posao i tržište (IMO strašno podcijenjena stavka koju svi zanemaruju) te ih treba pripremiti.

                  U tom slučaju, najbolje je dovoljno obučiti i motivirati svoga radnika kako bi se on uspješno odvojio od te firme i osnovao nešto svoje...ili će ne znam...biti na burzi rada pa će uzeti sličan posao kao što je radio i prije, samo što će on nakon toliko vremena biti potrošena roba za takve poslove, zbog svih navedenih razloga.

                  Kikiller Nekako raznišljam o Roterdamu često....

                  Ili odi ili prestani razimišljati o tome. Na kraju dana nebi ni razmisljao o tome da si zadovoljan i sretan u svojoj firmi, a kažu da je svaka promjena dobra promjena.